Reunion Denzela Washingtona i Dakote Fanning jedan je od aduta “Pravednika 3” (“The Equalizer”), trećeg i naizgled posljednjeg dijela akcijskog hit-serijala u režiji Antoinea Fuque, fokusiranog na djelitelja pravde Roberta McCalla. Washington i Fanning glumili su u jednom od najboljih i najvoljenijih akcijskih filmova novog milenija “Tjelesna straža” i evo ih opet zajedno u kadru gotovo 20 godina kasnije.
Adut “Pravednika 3” jest i promjena krajobraza, tj. “internacionalizacija” akcije naspram prethodnika iz 2014. i 2018. Prethodno je McCall samo jednom nakratko posjetio Tursku, a sada cijeli “The Equalizer 3” provodi u južnoj Italiji umjesto u Americi. “Svi završimo gdje bi trebali biti”, kaže McCall nakon što ga sretnemo na sicilijanskoj farmi.
Na farmu dolazi neki stariji mafijaš i ima što vidjeti: tu se dogodio pravi masakr, leševi njegovih podanika leže unaokolo sa satarom zabijenom posred lica i svašta nešto.
Nesumnjivo, to je upravo djelo McCalla koji mirno sjedi na stolici okružen šačicom tipova s pištoljima uperenim u njega. “Trebali su me pustiti unutra”, natukne McCall, sugerira pridošlici kako tip s njegove lijeve strane “stoji 30 centimetara preblizu” i nadoda “Devet sekundi, toliko ću ti dati da odlučiš o svojoj sudbini”.
Gledatelj upoznat s “Pravednikom” i “Pravednikom 2” zna što to znači, odnosno da slijedi munjevita akcija i demonstracija McCallovih smrtonosnih vještina, ali čak i najveći fan “Equalizera” nije mogao očekivati da će egzekucija biti tako brutalna. Naime, McCall je protivniku oduzeo pištolj, zabio mu ga u oko i zapucao kroz rupu u glavi u drugog mafijaša, usput koristeći njegovo tijelo kao štit.
Nešto slično nismo dosad vidjeli: akcijski junaci štitili su se od metaka tijelima stradalih negativaca, npr. u “Potpunom sjećanju” i “Sisu”, ali nisu ih prethodno sredili kao McCall. Akcijski redatelj Fuqua (“Suze boga sunca”, “Kralj Arthur”, “Pad Olimpa”, “Infinite”, “Emancipation”) potencirao je brutalnost “Pravednika 3” kao da je znao da će se njegov film morati natjecati s “Johnom Wickom 4”, “Sisu” i “Cijenom spasa 2”.
Dojmljivi prvi “Equalizer” izašao je u periodu kad je akcijska kinematografija posta(ja)la nikad brutalnija s “Ubrzanjem”, “Johnom Rambom”, “Ubrzanjem 2”, “Racijom”, “Žutim morem” i “Racijom 2”, u istoj godini kao i “John Wick”, također s pričom o ubojitom umirovljenom atentatoru koji se vraća u akciju.
Već je “Pravednik 2” bio puno brutalniji od originala, a u međuvremenu su akcijsku brutalu i visoki “body count” potencirali nastavci “Johna Wicka”, peti “Rambo”... Treći “Equalizer” je najbrutalniji u franšizi, ali srećom traži dramsko pokriće za krvoproliće i izvrće neke žanrovske i ine postulate, predstavljajući korak naprijed za serijal nakon slabijeg drugog filma.
Primjerice, Fuqua uskraćuje gledatelju kako je McCall sredio mafijaše u uvodnoj sceni (satara itd.) i tek kasnije prikazuje akciju, u njegovom “flashbacku” na zbivanja s početka. Jednako tako, premda se čini da bi uvodna scena mogla biti ustvari završna i da će priča do nje naknadno doći, to nije slučaj.
Pri kraju uvodne scene McCall dobiva metak u leđa i nedugo nakon silaska s trajekta, u polukomiranom stanju u vozilu pokraj ceste, pronalazi ga lokalni “carabineri” (Eugenio Mastrandrea) i odvodi mjesnom liječniku (Remo Girone; “Izazivač”). Doktor će zakrpati McCalla ne znajući tko je i registrirati ozljedu kao pad, ne ranu od metka. “Jesam li spasio dobrog ili lošeg čovjeka”, pita se doktor. “Ne znam”, odgovara McCall, a to je, kasnije zaključi doktor, nešto što bi “rekao samo dobar čovjek”.
Pitanje “je li dobar ili loš čovjek” proganja McCalla dok pokušava pronaći mir u pitoresknom obalnom gradiću malomišćanske poetike iz talijanskih klasika, od “Amarcorda” do “Cinema Paradisa”, gdje je normalno pretvoriti trg u kino i gledati film projiciran na fasadi kuće. Dvostruki oskarovac Washington očekivano dobro dočarava unutarnja trvenja lika: McCalla muče sve grozote kakve je radio kao vladin specijalac, a što nivelira štiteći nemoćne i utjerujući pravdu.
Svakom akcijskom filmu (“Ricochet”, “Grimizna plima”, “Opsadno stanje”, “Otmica metroa 123”, “Knjiga iskupljenja”, “Sigurna kuća”, “2 igrača”, “Sedmorica veličanstvenih”), s naglaskom na “Tjelesnu stražu”, Denzel je davao određenu dramsku težinu kao glumačka klasa, tako i “Pravednicima”, posebice trećem dijelu u kojem nema svetaca, ali ima grešnika i iskupitelja.
Motive grijeha, iskupljenja, davanja i oduzimanja života Fuqua podcrtava kadrovima skupljanjem oblaka za katarzičnu neveru i križa na brdu iznad gradića gdje je McCall počeo živjeti normalnim životom i osjećati se kao kod kuće. Dvojba “dobar ili loš” izvlači McCallovu povijest nasilja na površinu koju će uzburkati mafija i početi sve više tlačiti lokalce i prijetiti im smrću, i to baš kad se on udomaćio, a oni su ga počeli vidjeti kao jednog od njih.
“Trudim se ne miješati, ali ti mi otežavaš. Bog zna da sam alergičan na loše stvari”, McCall govori mladom mafijašu (Andrea Dodero) prije nego ga neutralizira pritiskanjem medijalnog živca. Bilo je to “upozorenje”, “priprema” za ono što slijedi – McCallovu objavu rata mafiji u njegovom pravedničkom stilu. Oko za oko, pravda za zub.