Nomen est "Omen". Jedan od najzvučnijih i najstrašnijih horora svih vremena "Pretkazanje" ili "Omen" dobio je prednastavak. Zasigurno kolutate očima i mislite evo još jedan pokušaj cijeđenja slavnog serijala strave i užasa s ciljem resetiranja franšize nakon neujednačene nove trilogije "Noć vještica" i, naročito, krajnje razočaravajućeg horora "The Exorcist: Believer".
No, "Prvo pretkazanje" ("The First Omen") ispalo je ugodno iznenađenje, prvi pravi horor 2024. nakon slabog žanrovskog starta s "Zaroni, preživi", "Imaginarnim" i "Bagheadom" te prednastavak dostojan originala iza kojeg je daleko najbolji unutar matičnog serijala. Franšiza "Pretkazanje" započela je jezivim izvornikom Richarda Donnera iz 1976., snimljenim na valu "Rosemaryne bebe" i "Istjerivača đavola" s kojima tvoji sveto trojstvo horora demonsko-sotonske tematike.
U tom filmu američki diplomat u talijanskoj prijestolnici Robert Thorn (Gregory Peck) u tajnosti posvaja malog Damiena (Harvey Spencer Stephens), nesvjestan da je klinac Antikrist, što će se manifestirati tijekom njegova odrastanja, primjerice da se dadilja objesi za malčev peti rođendan pred očima okupljenih.
Demonski dječak pojavio se dvije godine kasnije i u nastavku "Damien: Omen II", da bi 1981. u trećem filmu "Omen III: The Final Conflict" odrastao u Sama Neilla i postao američki ambasador. Drugi i treći dio serijala bili su manje-više interesantni, ali inferiorniji originalu.
Najlošiji četvrti "Omen IV: The Awakening" iz 1991. upokojio je franšizu sve do 2006. i solidnog remakea koji se, podsjetimo, trebao se snimati u antičkoj Saloni i u staroj splitskoj jezgri, ali požar na solinskom setu, potpaljen od lokalnih konzervativaca, (p)otjerao je stranu filmsku ekipu. "Prvo pretkazanje" je uvjerljivo superiornije svakom "sequelu" i remakeu. Da bi film mogao biti nešto hororski posebno, nazire se već u uvodu misteriozne i jezovite atmosfere.
Svjedočimo tjeskobnim prizorima zavezane mlade djevojke čije lice prekriveno crnom maramom svakim paničnim udisajem poprima skeletalni izgled, znakovitim dijalozima tipa "Do trudnoće je došlo brzo, sad je već tinejdžerica", te kapanjem krvi i razbijanjem stakla u "slow motionu" koje će koštati glave oca Harrisa (Charles Dance) nakon razgovora o odriješenju grijeha s ocem Brennanom (Ralph Ineson kao stvoren za ulogu).
Radnja se odvija u Rimu 1971., gdje se, baš u vrijeme kad grad potresaju nemiri i ljudi sve više okreću leđa crkvi, dolazi zarediti mlada Amerikanka Margaret Daino (odlična Nell Tiger Free, za horor pripremljena u seriji "Servant"), na poziv kardinala Lawrencea (Bill Nighy) koji je poznaje otkako je bila klinka.
Prije zaređivanja, Margaret će raditi u lokalnom sirotištu u sklopu kojeg se nalazi i rađaonica. Ubrzo po dolasku u sirotište Margaret uviđa da nešto tu ne štima kad vidi da glavna sestra, Silvia (Sonia Braga), drži problematičnu klinku Carlitu (Nicole Sorace) zatvorenu u izoliranoj "lošoj sobi" zbog njezinih vizija, pretočenih u mračne crteže s jednom djevojčicom kako lebdi nad drugima.
Margaret se poistovjećuje s Carlitom s obzirom da je i sama bila "problematično dijete" i patila od halucinacija i vizija dok kardinal Lawrence nije "pomogao uvidjeti da joj je sve to samo u glavi". No, čini se da je rad u sirotištu okidač da se Margaretine vizije vrate, sudeći po tenzičnoj "bu" sceni kad se od njezine halje na zidu u kutu sobe, zlokobne i prijeteće, iznenada formira strašna časna sestra.
Scena je strašnija od svega viđenog u filmu "Časna" i njegovu nastavku, kao i mnogim sličnim ostvarenjima posljednjih desetak godina a la "Izgubljena duša", "Posljednji egzorcizam", "Obred", "Sotona: Razotkrivanje", "Opsjednuta", "Posljednji egzorcizam II", "Izbavi nas od zla", "Prizivanja 3", "Đavolji plijen" i "Papin egzorcist".
Tu je vidljiv dar za horor redateljske debitantice Arkashe Stevenson. Gledatelj sluti "bu" scenu, ali redateljica ga svejedno uspijeva zaskočiti i to će ponoviti i kasnije, kad protagonistica kaže naglas "To nije stvarno" i netko/nešto je upita "Što nije stvarno?" (čuli smo puno puta sličnu konstataciju u vezi propitivanja stvarnosti, ali ne i ovo pitanje), tj. kad se zloduh ukaže u mrklom mraku "loše sobe" i počne polako približavati kameri.
Stevenson ima vizualnog talenta za sugestivan horor i eskalaciju trilerske paranoje po uzoru na "Rosemary‘s Baby", ali i kadriranje, vidljivo i po možda najkrupnijem krupnom planu unezvjerenog ljudskog oka i Margretinu seksi izlasku u klub s kolegicom Luz (Maria Caballero) i njezinu "blackout" buđenju idućeg mamurnog jutra s rastopljenom maskarom i raščupanom kosom koja se prelijeva po krevetu.
Pokazuje Stevenson i nerv za provokativnu stravu: sekvencija demonskog porođaja s monstruoznim kandžama što izviru iz međunožja vjerojatno je najšokantnija scena tog tipa u povijesti komercijalne (hororske) kinematografije, ako ne i uopće, tim nevjerojatnija što iza filma stoji kompanija 20th Century Studios u vlasništvu Walt Disney Picturesa.
Osjećaj za provokaciju redateljica dodatno podebljava pričom o korupciji i licemjerju crkve u sklopu zavjereničkog zapleta o – "oprez: spoiler" – ciljanom stvaranju i porađanju Antikrista kako bi se posijao strah među vjernicima i ljude se vratilo Bogu u čije ime su crkveni oci kroz povijest znali raditi sve samo ne kršćanske stvari (u stvarnosti i na filmu), a ova je najekstremnija dosad i rezultirat će rađanjem Damiena.
"The First Omen" se u završnici veoma efektno pripaja na prvi "Omen" kao direktni prednastavak i gledatelju dođe da pogleda stari film odmah nakon gledanja novoga koji je serijal "Pretkazanje" opet načinio značajnim u žanru strave i užasa. "Omen" est nomen.