‘Sakupljač duša‘: ‘Dugonogi‘ Cage iz noćne more

Psiha Normana Batesa u djetinstvu odigrao je Oz Perkins kad je imao svega devet godina. Sin glumca Anthonyja Perkinsa angažiran je u “young Norman” ulozi za “Psiha II”, i to ga je zasigurno predodredilo da jednog dana krene očevim tragovima (režirao ”Psycho III”) i obilježi horor žanr. Najnoviji horor u režiji Oza Perkinsa “Sakupljač duša” (“Longlegs”) postao je senzacija ljeta i o njemu se u posljednje vrijeme najviše govori.

Promišljeni viralni marketing neovisne kompanije Neon, specijalizirane i za filmove strave (”Koliba”, ”Demoni”, ”U zemlji”, “Titan”, “Bazen beskraja”), načinio je “Sakupljača duša” najočekivanijim hororom ljeta, čak i više od “MaXXXine”, podsjetivši na reklamnu kampanju kakvu je 25 ljeta ranije imao “Projekt: Vještica iz Blaira”.

Marketing je prošao put od hororskog šapta do vriska. Svi su šaputali o filmu “Longlegs”, zatim i vrištali njegovo ime, tim više jer je Perkinsov horor naslovljen po liku serijskog ubojice u izvedbi Nicolasa Cagea s kojim su najave najviše strašile gledatelja, otkrivajući njegov lik na kapaljku.

Primjerice, jedna reklama odvijala se u ritmu otkucaja srca mlade glumice Maike Monroe (“To dolazi”, “Promatrač”). U trenutku kad je Maika prvi put vidjela Cagea na snimanju filma, njezino srce doseglo je visokih 170 otkucaja u minuti. A tu su epiteti najstrašnijeg horora dekade i usporedbe s “Kad jaganjci utihu”. Golemi “hype” ponekad zna djelovati kao dvosjekli mač, da ne kažemo kuhinjski nož u Batesovoj ruci.

I doista, “Longlegs” osobno nije najstrašniji horor, niti remek-djelo kao “The Silence Of The Lambs”, podsjećajući na njega osnovnom premisom o mladoj specijalnoj agentici FBI-ja Lee Harker (Monroe) u potrazi za serijskim ubojicom s kojim ima neobičnu povezanost.

Nije ni najviši kalibar “Sedmice” ili “Zodijaka” na koje također može podsjetiti mračnom atmosferom poprišta zločina ili zagonetnim bilješkama sotonističkog ubojice, pismima s potpisom “Dugonogi”.  No, da je “Sakupljač duša” dobar, intrigantan, nelagodan i atmosferičan horor triler “elevated” vrste, osobito u odličnoj prvoj polovici – definitivno jest.

Ugođaj sporogoreće jeze zarana biva ustrojen u filmu, kao i manijakalna posvećenost izazivanju straha, nelagode i košmara (postizanju simetričnih kadrova također) tijekom istrage niza umorstava obitelji koje je počinio jedan od članova, otac, presudivši potom i sebi, pri čemu nema tragova nasilnog ulaska u obiteljske kuće, ali je sigurno da ga je netko ili nešto natjeralo na to.

Monroe je uz Miu Goth (“X”, “Pearl”) najpostojanija glumica horora i dojmljiva je kao “visoko intuitivna” agentica koja bi mogla biti i “vidovita”. “Poluvidovit je bolje nego ne biti uopće vidovit”, govori Harkeričin šef Carter (Blair Underwood). Cartera se može parafrazirati u vezi filma i zapisati “bolje da je ‘Longlegs’ odličan u prvoj polovici nego da nije uopće odličan”.

Druga polovica je neravnomjerna i film pada prema antiklimaktičkom finalu u kojem Perkins ima potrebe objasniti sve što je prethodilo umjesto da noćnu moru ostavi da bude kakve snomorice obično i jesu – neobjašnjive i nedokučive. Takav je film na početku, s košmarnim, nikad jezovitijim Cageovim nastupom na razmeđi mračne bajke o vješcu i “serial killer” horor-trilera (Perkins je prethodno snimio “Maricu i Ivicu”).

Uvodna scena iznimno je efektna: susret ubojice s djevojčicom, ovjekovječen u uskom formatu slike i sagledan iz njezine perspektive. Karavan nepozvanog uljeza parkiran ispred kuće na osami. Ubojičino “ku-ku”. Njegova visoka i blijeda “ženska” pojava. Puderasto lice. Glas. Oči. Brrr, Cage je u izdanju u kakvom ga nismo još vidjeli, kao groteskni spoj ekspresionističkog “Čovjeka koji se smije” iz 1928. i dvojice Mansona, zloglasnog serijskog ubojice Charlesa i “shock rock” glazbenika Marilyna.

Bilo da mlatara rukama ispred lica ili luđački pjeva “sretan rođendan” (ne smeta ni povišena cageovska gluma u nekoliko navrata), svaka pojava Dugonogog šalje trnce uz leđa dok se lik polako uvlači pod kožu, spreman da vam se stvori pred zaklopljenim očima i prene vas kad se najmanje nadate. “Nemojte se iznenaditi ako Cagea počnete viđati i u snovima”, zapisano je ovdje na kraju recenzije “Scenarija iz snova”. Nakon “Sakupljača duša” Cagea biste mogli početi viđati u noćnim morama.