‘Scenarij iz snova‘: Sanjaju li ljudi električnog Cagea?

Razočaranost se ocrtala na licu Nicolasa Cagea kad je tijekom dodjele Zlatnih globusa bilo izgovoreno ime Paula Giamattija u kontekstu dobitnika nagrade za glavnu mušku ulogu unutar "mjuzikl ili komedija" kategorije. Podsjetimo, Cage je bio nominiran za izvedbu u "Scenariju iz snova" ("Dream Scenario"), a Giamatti za "The Holdovers". Giamatti je bezrezervno zaslužio Zlatni globus, ali zaslužio ga je i Cage.

Nakon gledanja "Scenarija iz snova" sasvim je razumljiva Cageova reakcija koju je kompenzirao na dodjeli Oscara, odavši lijepu počast Giamattiju kao prezenter nominenata u kategoriji glavne muške uloge. Cage je u filmu "Dream Scenario" možda nikad bolji i mogao/trebao je biti nominiran i za Oscara, npr. umjesto Colmana Dominga ("Rustin"). Ovo je ponajbolja uloga njegove karijere uz "Napuštajući Las Vegas" i "Adaptaciju". Doslovce uloga iz snova. Uloga od koje se tvore snovi.

Iako je nakupio (direktno-na-video) promašaja posljednjih desetak godina ("Jiu Jitsu", "Predatorski instinkt"...), Cage je svejedno tu i tamo s pravom ulogom znao podsjetiti koliko umije biti sjajan, konkretno u filmovima "Mandy", "Joe" i "Svinja", pa i "Renfieldu" i "Nepodnošljivoj težini golemog talenta".

Kad je Cage dobar, od njega je teško naći boljeg glumca, a upravo takav je u "Scenariju iz snova", čud(es)noj, nadrealističkoj apsurdističkoj komediji nastaloj u produkciji nezavisne američke kompanije A24 koja mu savršeno paše.

"Dream Scenario" bi se mogao gledati u Cageovom maratonu s "Adaptation" i/li "The Weather Man" s obzirom da je na sličnoj valnoj duljini u pogledu nadrealne priče i/li njegovih (ne)običnih likova, odnosno maratonski u paketu s "Biti John Malkovich", "Vječnim sjajen nepobjedivog uma", "Inceptionom" i "Beau se boji" kad smo kod drugih filmova; redatelj potonjeg Ari Aster ovdje je potpisan kao producent.

U "Scenariju iz snova" Cage igra možda i najobičniji lik u karijeri, što mu je zasigurno bio veliki izazov, s time da će se, dakako, tom liku početi događati krajnje neobičnosti. Glumac tumači ordinarnog sredovječnog profesora evolucijske biologije Paula Matthewsa koji živi sa suprugom Janet (Julianne Nicholson) i kćerkama Hannah i Sophie (Jessica Clement, Lily Bird).

Paul je ćelav, nosi džemper preko košulje i vodi dosadan, poluispunjeni život, sanjajući o tome da napiše knjigu i postane netko i nešto. Međutim, jednog dana Paul počinje okupirati tuđe snove. Najprije ga u uvodnoj sceni sanja kćerka. San je bizaran (stakleni stol puca od ključeva palih s neba odakle netko upada u bazen) i završava tako što ona lebdi dok je tata pasivno promatra.

Ubrzo doznajemo da se Paul pojavio u snovima bivše koju nije vidio godinama i također ležerno prošao kroz njih, bez da "intervenira", a zatim i da ga sanjaju studenti i prijatelji(ce) prijatelja. Jedna od njih opiše svoj ponavljajući san i Paula kao takvog: "Osoba koju stalno sanjam izgleda savršeno prosječno. Skroz nebitna osoba koja se samo pojavljuje. Zauzima prostor kao čudan gost na tulumu koji nikoga ne poznaje, prilično nepamtljiv i dosadan".

I doista, Paul u svačijim snovima i snomoricama ima sporednu ulogu slučajnog prolaznika, promatrača, gotovo kao da je filmski statist ili pozadinski lik iz videoigre. "Zašto te sanjam? Tko si ti? Jesi li stvaran?", pitaju se ljudi diljem Amerike i svijeta koji ga nasumice sanjaju, podebljavajući filozofsku narav filma. Čini se da mu svemir nešto poručuje i da se njegov život manifestira u tim snovima u kojem kao da obnaša slične uloge.

Pa ipak, nebitni Paul zbog upadanja u tuđe sne najednom "preko noći" postaje bitan, "trenutno najzanimljivija osoba na svijetu", fenomen, instant "celebrity", viralna senzacija ("konačno sam kul"), ali to će se promijeniti i on biva otpisan kao izgnanik kad se njihovi snovi pretvore u uznemirujuće snomorice s njim kao svojevrsnim negativcem iz "Strave u Ulici brijestova" ("zovu te Freddy Kruger").

Koncept za "Dream Scenario" norveškog redatelja i scenarista Kristoffera Borglija ("Bolesnica") veoma je originalan, unikatan i metafilmski briljantan kao nešto što je mogao napisati Charlie Kaufman ("Sinegdoha, New York", "Vrijeme je da okončam ovo") ili Philip K. Dick ("Istrebljivač", "Potpuno sjećanje").

Posljednjih godina Cage je sveprisutan u kolektivnoj svijesti u formi "meme" slika i GIF-ova, tako da za glumca znaju čak i mlađe generacije koje nisu gledale njegove (naj)starije filmove poput "Arizona Juniora", "Opčinjene Mjesecom", "Red Rock Westa", "Zmijske oči", "Između života i smrti", "8 milimetara", "Daj mi sebe"..., ako su možda upoznate s akcijskim blokbusterima poput "Hridi", "Con Aira", "Čovjeka bez lica" i "Nestalih za 60 sekundi" ili hitom "Kick-Ass" iz 2010.

Cageovski "memeovi" i GIF-ovi oteli su se kontroli otprilike kao tuđi snovi o Paulu u filmu koje on ne može kontrolirati. Na Cageove GIF-ove može se naletjeti svukud na društvenim mrežama, stoga ima smisla da on može uletjeti i u snove. Povrh toga, mnogi u Cageu površinski vide "freaka" i formiraju (negativno) mišljenje o njemu na temelju GIF-ova, čak ne ni filmova, ne znajući kakva je osoba zapravo/u stvarnosti.

Sve to savršeno pogoduje "Scenariju iz snova" u kojem Paula poistovijećuju sa "starim memeom" i njemu se ne sudi na temelju onoga što radi na javi, već u (tuđem) snu. "Dream Scenario" je pozicioniran između jave i sna, svijesti i podsvijesti, filma i meta filma, stvarnosti i vir(tu)alnog svijeta.

Prva polovica je napose sjajna kao karakterna studija i tragikomedija o čovjeku koji prolazi nadrealnu krizu srednjih godina i nebitnost nakratko pretvara u bitnost, uključujući i to da zgodne mlade žene (Dylan Gelula) sanjaju erotske snove o njemu i žele ih rekreirati na javi.

Druga polovica povremeno vrluda između nelagodnog košmarnog horora i britke satire. Neke hororske scene prilično su jezive i otkrivaju Asterov rukopis ("Naslijeđeno zlo", "Festival straha"). Satira je usmjerena na varljivu viralnu slavu preko društvenih medija koja se iznenada, na 15-ak minuta, može dogoditi bilo kome, unatoč njegovoj/njezinoj neposebnosti ili baš zbog toga.

Slično je bio usmjeren i prethodni film redatelja Borglija "Sick Of Myself", s tom razlikom da je njegova protagonistica pod svaku cijenu, makar i facijalne deformacije, željela postati slavna, za razliku od Paula. Borgli ovaj put zalazi na nadrealalan teren i satirizira aktualnu kulturu otkazivanja kad Paul postane nepoželjan nakon što se naruši njegov imidž, pa i influencere (u svijetu snova postoje "dreamfluenceri").

Da su prva i druga polovica filma malo ujednačenije, "Dream Scenario" je mogao biti remek-djelo, ali i ovako je jedinstven primjerak čudnog i čudesnog ostvarenja oniričke kakvoće za razmišljanje i sanjanje dugo nakon gledanja. Nemojte se iznenaditi ako Cagea počnete viđati i u snovima. "Scenarij iz snova" stvoren je da se uvuče u glavu gledatelja dok spava i uđe u njegove snove i snomorice.