“Čovječe, nekada nam oružje nije trebalo. Sve što smo trebali bile su naše šake”, rekao je Richard Roundtree u posljednjem “Shaftu” iz 2019. godine, ali svejedno otkrio arsenal vatrenog oružja. Roundtree se kao izvorni detektiv John Shaft prilagodio modernoj akciji i pokazao koliko je lik akcijski vječan, a i koliko je on nezamjenjiv kao njegov tumač.
Bez Roundtreeja nema Shafta, makar u sporednoj ulozi. Samuel L. Jackson je dvaput glumio Shafta, 2000. i 2019., ali kao nećaka, tj. sina Roundtreejeva detektiva. Ima savršenog smisla da je Roundtree odigrao ulogu Jacksonova oca. S prvim “Shaftom” (1971.) karizmatični Roundtree je postao glumački otac “blaxploitation” filmova, onako kao što je Pam Grier majka tog žanra. Nije “Shaft” bio prvi “blaxploitation” film u povijesti, no postao je najutjecajniji i najuspješniji.
Iznjedrio je franšizu (nastavci “Shaft’s Big Score!” i “Shaft In Africa”), dobio TV seriju, kao i već spomenute remakeove te otvorio vrata filmu “Superfly” i “solo” akcićima Jima Browna i Freda Williamsona.
U isti mah, Roundtree je s Shaftom preuzeo titulu prvog tamnoputog akcijskog junaka/heroja crne zajednice i popločao put za Stevea Jamesa, Carla Weathersa, Denzela Washingtona, Wesleyja Snipesa, Michaela Jaia Whitea, Willa Smitha...
Drukčiji od filmova Sidneyja Poitiera (“U vrelini noći”), “Shaft” je bio bliskiji onome što su u to vrijeme radili bijele akcijsko-junačke muškarčine poput Clinta Eastwooda (“Prljavi Harry”), Stevea McQueena (“Bullitt”) i Seana Conneryja (serijal o Jamesu Bondu).
S “Dirty Harryjem” i “Bullittom” dijelio je skladatelja Laloa Schifrina, a Shaft je imao i svoju glazbenu temu baš kao Bond, genijalnu, zimzelenu, Oscarom nagrađenu stvar Isaaca Hayesa. Tko može zaboraviti seksi funky melodiju i stihove “Who’s the black private dick that’s a sex machine to all the chicks? (Shaft) You’re damn right... Who is the man that would risk his neck for his brother man? (Shaft) Can you dig it... Who’s the cat that won’t cop out when there’s danger all about? (Shaft) Right on...
“Shaft” je bio odgovor na “bijele” akcijske krimiće i izašao je u kina iste godine kao “Prljavi Harry” i “Francuska veza”, čak i par mjeseci prije njih. Nimalo čudno, autor romana “Shaft” Ernest Tidyman i koscenarist John D.F. Black izvornu ekranizaciju su napisali s bijelcem u glavnoj ulozi, unatoč tome što je lik bio crnac.
Naravno, redatelj Gordon Parks nije kalibar Dona Siegela i Williama Friedkina, što je u filmu vidljivo, osobito u scenama akcije (junakov prolazak kroz prozorsko staklo u finalu svejedno je pamtljiv), tako da “Shaft” nije ni izbliza ultimativni akcijski krimi klasik sedamdesetih, ali ostvario je neosporan utjecaj i stekao ikonički status, kao i glavni lik i glumac.
Skrojen prema likovima bijelih detektiva poput Philipa Marlowea i Sama Spadea (netko mu u filmu kaže da je “black Spade detective”), ali s crnim “twistom”, Shaft je imao upečatljiv imidž: mačo brkovi, smeđa kožna jakna, džemper s visokim vratom. Bio je upečatljiva pojava odmah od trenutka kad ga kamera pronađe na prometnoj ulici kako prolazi pokraj kina, korača među taksijima itd, dok redatelj vješto uspostavlja atmosferu velegrada i razdoblja.
Imao je i osobnost (voli espresso) uz poneki akcijski “one-liner” (“Mogu te naći mrtvog ili živog” kao preteča RoboCopovog “Mrtav ili živ, ideš sa mnom”) dok je tragao za kćerkom (Sherrie Brewer) harlemskog gangstera Bumpyja Jonasa (Moses Gunn) koju su oteli mafijaši željni vlasti nad cijelim teritorijem Harlema.
Kao i u slučaju Bonda, (tamnoputi) muškarci su htjeli biti poput protagonista i njegova tumača, inače bivšeg sportaša i modela, a (crne i bijele) žene sa njim, “seks mašinom za sve cure”, kako proklamira Hayesova tema. Do kraja odjavne špice Shaft je završio u vrućem zagrljaju čak dvije žene, crnkinje Ellie (Gwenn Mitchell) i – provokativno – bjelkinje Linde (Margaret Warncke).
Ilustracije radi, to je nešto posve drukčije od međurasnog odnosa u “Pogodi tko dolazi na večeru”. Nešto što Denzel nije uspio ni 20 godina kasnije s Julijom Roberts u “Slučaju Pelikan”, kamoli da su se našli pod tušem kao Roundtree i Warncke. Crno-bijeli svijet “Shafta” refleksija je epohe u filmu koji je društveno-politički dokument jednog vremena (rane sedamdesete) i prostora (New York) s određenim provokacijama ili radikalnostima u pristupu, od međurasnog seksa do toga da u kadru dominiraju crnci.
Interesantna je i Shaftova dinamika s policijskim poručnikom Vicom Androzzijem (Charles Cioffi), jednim od rijetkih (iole važnijih) bijelih likova filma. “Toplo mi je oko mog crnog srca vidjeti te tako zabrinutog za nas manjine”, kaže Shaft ironično. Poručnik potom dođe do Shafta i stavi crnu kemijsku pored njegova lica. “Nisi tako crn”, podbada ga poručnik. Shaft napravi isto s bijelom šalicom: “Nisi ni ti tako bijel”. Right on!