Stranci nanovo kucaju na vrata. Vjerojatno ih se sjećate ako volite horore, najprodorniji filmski žanr od početka godine ("Abigail", "Bezgrešna", "Prvo pretkazanje", "Tarot", "Imaginarni", "Zaroni, preživi"). U tenzičnom filmu "The Strangers" Bryana Bertina iz 2008. troje stranaca s maskama i nadimcima Man In The Mask, Pin-Up Girl i Dollface terorizirali su bez ikakvog razloga nesretni mladi par Kristen i Jamesa (Liv Tyler, Scott Speedman) u izoliranoj kolibi.
Teroriziranje je započelo kucanjem na vrata kolibe i upitom "Je li Tamara kod kuće?", a kulminiralo jezivim odgovorom na pitanje "Zašto nam to radite?". Odgovor je bio "Jer ste bili doma". Dakle, tzv. invazija na kuću započela je samo zato što su James i Kristin bili tu.
Nasumično, bezrazožno nasilje misterioznih stranaca pod maskama koji su vrebali mladi par u pozadini kadra ili po njegovu rubu izazivalo je jezu i činilo "Strance" drukčijim od standardnih slasherskih horora u kojima čak i najveći negativci često imaju neki razlog za ubijanje.
Baš zbog misterije likova i neobjašnjivog terora "The Strangers" je bio na većoj valnoj duljini s "home invasion" horor trilerom "Funny Games" Michaela Hanekea, nego "Petkom 13." ili "Znam što si radila prošlog ljeta", makar stranci imaju sličnosti s antagonistima slashera (maske na licu, rijetko govore, nose sjekire i noževe).
S obzirom da je film s napetom igrom maskirane mačke i miša popularizirao "home invasion" podžanr ("Gosti za odstrel", "Ne diši"), pravo je čudo da je snimljen samo jedan nastavak, i to 2018. (iznenađujuće solidni "Stranci: Noćni plijen"), odnosno da je "The Strangers" tek petnaestak godina nakon originala dobio franšizno proširenje.
Aktualni "Stranci: Prvo poglavlje" ("The Strangers: Chapter One") u režiji Rennyja Harlina funkcioniraju kao remake Bertinova horora i nastupni dio planirane trilogije koja bi trebala biti zaokružena s još dva nastavka u narednih godinu dana. Samim time "Stranci: Prvo poglavlje" pobijaju besmisao svoga postojanja kao načelno nepotreban remake ne tako davnog filma jer su dio "nečeg većeg" i postavljaju temelje za trilogiju.
Gledatelj će svakako imati "deja vu" osjećaj, iako Harlin uvodi neke sitne novine, katkad i inovacije, dok prepričava navlaš istu priču. Primjerice, Harlin otvara film paničnim bijegom nekog nesretnika kroz šumu koji će pasti kao žrtva stranaca s prepoznatljivim maskama, čime sugerira da je to nešto što oni frekventno rade, a zatim i podacima o visokoj brojci nasilnih zločina svake godine u stilu "Kobre" ("jedno se dogodi svake 26.3 sekunde").
"Ovo je priča o najbrutalnijem", naglašava uvodni natpis i predstavlja nam još mlađi mladi par kao glavne likove - Mayu (Madelaine Petsch; serija "Riverdale") i Ryana (Froy Gutierrez; "Teen Wolf"). Oni se nalaze na proputovanju i završe u gradiću Venusu u državi Oregon gdje, kao "city folks", u tamošnjoj zalogajnici baš i neće osjetiti dobrodošlicu konzervativnih i nerijetko zlokobnih lokalaca, dodatno nezadovoljnih time da Ryan još nije zaprosio Mayu nakon pet godina veze.
Na momente se čini da gledamo remake nekog "backwoods" horora, "Teksaškog masakra motornom pilom" ili "Pogrešnog skretanja", doveden blizu autoparodije. Kamera uočava plakat na zidu zalogajnice sa slikom onog tipa s početka filma ("prolazio je tuda i nestao") te kadrira šutljivog i sumnjivog šerifa (Richard Brake iz niza horora, najfriškije "Barbara").
Usto, Ryanu i Mayi se, slučajnosti li, auto pokvari, taman da budu prisiljeni prenoćiti u okolici, konkretno u Airbnb kolibi na rubu grada, "jednom od onih internetskih domova", kako ga naziva konobarica (Ema Horvath) koja ih tamo upućuje. Nije isključeno da je netko od lokalaca pod maskom stranaca, što će se zasigurno razotkriti u nastavcima, premda bi bilo bolje da njihovi identiteti ostanu misterija, kao i pravi razlog zašto "to rade".
Dotad, kad se radnja prebaci u kolibu, Harlin očekivano kompetentno režira zbivanja i započinje igru živaca, podsjećajući da je snimao horore ("Zatvor", "Strava u Ulici Brijestova 4") prije nego što se prebacio na akcijski orijentirane blockbustere ("Umri muški 2", "Cliffhanger", "Otok boje krvi", "Pakleni poljubac", "Duboko modro more").
Harlin bilda atmosferu kucanjem na vratima rukama i sjekirom u maniri Jacka Torrancea u "Isijavanju", otkucajima zidnog sata, simultanim kapanjem kečapa i krvi... Efektan je prizor kad Maya svira klavir i stranac s maskom strašila, uhvaćen u odrazu ogledala iznad njezine glave, promatra je da ona toga nije svjesna.
No, ako se teško oteti dojmu (blijede ili bljeđe) kopije originala, scene u kolibi znaju biti dobre, što se ne može reći kad "The Strangers: Chapter One" napusti "home invasion" žanr i fokusira se na bježanje po okolnoj šumi prema zakonitostima "slashera", zahvaljujući mehaničkoj režiji, bezličnim glavnim glumcima i generičkom direktno-na-video izgledu filma (slabo osvjetljenje, slovačke lokacije loše glume američke itd.).
Ipak, završnica odstupa od izvornika nauštrb nastav(a)ka i formiranja trilogije. Drugo i treće poglavlje "Stranaca" iščekuje se s podjednakom dozom opreza i morbidne znatiželje. Je li Tamara kod kuće?