‘Sunce mamino‘: Sine, obriši sline

Osvježenje u srpskoj i regionalnoj kinematografiji – to je “Sunce mamino”, treći dugometražni film talentiranog redatelja Koste Đorđevića nakon “S/kidanja” i “Reži”. Filmova za mlade nasušno nedostaje na ovim prostorima, posebice onih odmjerenih i zrelih.

“Sunce mamino” je takav film i upravo se nalazi na mini-turneji po hrvatskim ljetnim kinima nakon projekcija na Pulskom i Bračkom festivalu, a vrijedi se nadati da će dobiti i redovnu kinodistribuciju. Posrijedi je mladenački uradak na zlatnoj sredini festivalskog/umjetničkog i repertoarnog/komercijalnog filma, melankolične, gorkoslatke tinejdžerske melodrame i komedije. Svjetska premijera Đorđevićeva filma na festivalu u Talinnu nije slučajna.

Rođen 1981., Đorđević je na “ti” s modernim nezavisnim i festivalskim filmovima devedesetih i novog milenija, a voli priče o odrastanju, prvim ljubavima i smušenim, nesretno zaljubljenim tinejdžerima. Jedan takav tinejdžer je šesnaestogodišnji Relja u tumačenju Pavle Čemerikića, sve boljeg i zaposlenijeg mladoga glumca, otkrivenog u “Ničijem djetetu” (“Teret”, “Lost Country”, “Agape”, “Ovuda će proći put”, “Jorgovani”).

Relja je do ušiju zaljubljen u Anu (Alisa Radaković; “Zlatni dečko”, “Čuvari formule”) i smislio je shemu kako da je “smuva” uz malu pomoć najboljeg prijatelja, gejmera i hipohondra Ivana (Denis Murić; također otkriće “Ničijeg djeteta”, sjajan u “Indigo Kristalu”).

Naime, Relji je umrla baka, s čime Ana suosjeća i želi doći na sprovod nakon što je ne tako davno izgubila svoju, ali kvaka je da njegova majka Olga (veteranka Branka Katić) nema novca za sprovod i želi intiman pokop o trošku općine, stoga on želi organizirati javnu sahranu. “Ja samo želim sahraniti svoju baku”, govori Relja. Olga je važan lik i nije se tek tako neposredno našla u naslovu: “Sunce mamino” je i film o majkama i sinovima.

Razvedena majka se udaljila od sinova, Relje i njegova mlađeg brata Filipa (Boris Ilić), što u našem protagonistu izaziva dodatni tinejdžerski bunt. Relja je toliko opterećen Anom i odnosom s majkom da ne uspijeva procesuirati smrt bližnje osobe, sve do jednog trenutka, najemotivnijeg u filmu (dirljivi oproštaj s bakom). Đorđević je snimio moderni, urbani “teen movie” za tinejdžere, ali i odrasle koji su nekoć bili Reljinih godina i sa sjetom u očima mogu se prisjetiti mladosti.

Modernost i urbanost približava ovaj srpski film američkim nezavisnjacima kojima Đorđević parira odličnim glumcima (Čemerikić ovdje kao svojevrsni spoj Charlieja Plummera i Paula Dana), audiovizualnim ugođajem, pulsirajućom elektroničkom glazbom Filipa Mitrovića i sastava Nippleople, prozračnom fotografijom Bojane Andrić i nesvakidašnjom scenografijom Damjana Paranosića koja predstavlja jedan drukčiji, rijetko viđeni Beograd.

Veći dio priče odvija se na krovovima zgrada, u dvorištima, neskrivenim kutcima jednog beogradskog kvarta, danju i noću, što u sprezi s glazbom oblikuje ugođaj “Sunca maminog” koje u najboljim trenucima izgleda kao da iza njega stoji američka “indie” kompanija A24, specijalizirana za filmove o odrastanju (“American Honey”, “Projekt Florida”, “Lady Bird”, “Moj prijatelj Pete”, “Osmi razred”, “Valovi”, “Poslije sunca”). Nešto tako ne može se napisati za puno regionalnih filmova.