‘Trepni dvaput‘: Noćna mora na otoku iz snova

“Pussy Island”. To je bio iznimno provokativni radni naslov redateljskog prvijenca glumice Zoë Kravitz prije nego je na kraju odabran znatno manje papreni i žanrovski prikladniji “Blink Twice” (“Trepni dvaput”). No, Kravitz kao redateljica svejedno operira između društveno-političke provokacije i žanra, tj. žanrovskog filma.

Pozicionirala je “Blink Twice” unutar novovjekog trenda tzv. uzvišenih (“elevated”) košmarnih psihološko-hororskih misterioznih trilera visokog koncepta, obično s oštrim “eat the rich” satiričkim žaokama na račun superbogatih bijelaca i šokantnim preokretima u stilu M. Night Shyamalana.

“Bježi!” je potvrdio taj trend nakon filmova kao što je “Poziv(nica)”, a potom su uslijedili “Spremni ili ne”, “Antebellum”, “Ne brini, draga”, “Meni”, “Bazen beskraja”... i sada “Trepni dvaput”. Film ima neodoljiv ljetni “catch” uz krilaticu “opusti se, na odmoru si”.

Zgodni milijarder Slater King (Channing Tatum, inače zaručnik redateljice) poziva tamnoputu konobaricu Fridu (Naomi Ackie; “I Wanna Dance With Somebody: Film o Whitney Houston”) i njezinu prijateljicu Jess (Alia Shawkat) na privatni tropski otok. Frida se osjeća kao Pepeljuga i Slater će čak tretirati njezine cipelice poput princa kad joj se odlomi jedna potpetica.

Na egzotičnom otoku odmor iz snova. Šampanjac teče u potocima, “fancy” hrane ima u izobilju... Slaterovo bogato bijelo društvo Cody, Vic i Tom (Simon Rex, Christian Slater, Haley Joel Osment) djeluje prijateljski nastrojeno prema Fridi, Jess i ostalim ženama poput Sarah, Heather i Camille (još jednom odlična Adria Arjona, Trew Mullen, Liz Caribel), bez nekih zlih rasnih i klasnih komentara.

Sve se čini predobro da bi bilo istinito. Međutim, isto je neobično da je Slaterova asistentica Stacy (veteranka Geena Davis) svima pokupila mobitele, a i lokalna posluga pokazuje znakove čudnog ponašanja (“Crveni zec”), baš kao u filmu “Bježi!” kojeg Kravitz prilično kopira kao redateljica i koscenaristica, izazivajući sličnu nelagodu. Nešto ovdje definitivno nije u redu i to nije samo zato što se “svi smiju kao stjuardese sedamdesetih”, a otok snova postaje snomorica kad Frida otkrije zlokobnu misteriju.

“Blink Twice” se evidentno kači na filmove poput “Get Out” i pridodaje im nezaobilazni #MeToo kontekst, oslanjajući se na osvetničko-feminističku “Promising Young Woman” i pronalazeći inspiraciju u stvarnosti, tj. zloglasnim zabavama na privatnom otoku Jeffreyja Epsteina.

Manjak istinske originalnosti i povremeni višak pretencioznosti (Zoë je i sama povlaštena kao kćerka Lennyja Kravitza i Lise Bonet) redateljica nadoknađuje s hrabrosti da prozove privilegirane bijele muškarce poput Epsteina u filmu koji se (do)tiče mizoginije, uloge spolova, kontrole, traume, svega aktualnoga.

Balans između eksploatacijskog žanriranja i katarzičnog osnaženja u posljednjem činu mogao je biti nijansiraniji i rafiniraniji, ali bit će zanimljivo vidjeti Kravitzičin drugijenac. Kao debitantica Zoë pokazuje određenu redateljsku viziju, dar za kadriranje (uz asistenciju snimatelja Adama Newport-Berre; “Posljednji crnac u San Franciscu”, “Euforija”) i dobra je u radu s glumcima, izvlačeći mrak iz vedrog Tatuma. Trepni dvaput ako si u opasnosti, Channing.