"Veliki" ("Big", 1988.) ima više ljeta nego što je imao odrasli tinejdžer Josh Baskin zarobljen u 30-godišnjem tijelu Toma Hanksa. Film je nadrastao glavnog lika, ali nije ga i prerastao. Poslije svih ovih godina, "Veliki" je još uvijek kadar rezonirati s tinejdžerima i njihovim odraslim verzijama jučer, danas i sutra.
Redateljica Penny Marshall snimila je zimzeleni klasik (obiteljske) komedije koji podjednako daje mašti na volju 13-godišnjacima i 30-godišnjacima, pa i ne samo njima. Svaki klinac i svaki odrasli nevisno o dobi može se poistovijetiti s fantazijom iz pera Garyja Rossa i Stevenove sestre Anne Spielberg u ultimativnom primjerku "body swap" filma, tj. komedije o zamjeni tijela ("Šašavi petak", "Ponovno 17", "Kakav otac, takav sin", "U tuđoj koži", "Od klinke do komada"...).
U momentu kad upoznamo Josha, njega najprije glumi David Mosco i on je kao svaki 13-godišnjak nesiguran u sebe, ima svog najboljeg prijatelja Billyja (Jared Rushton) s kojim komunicira i putem voki tokija, vozi biciklu/BMX-icu, zainteresiran je za videoigre i nezainteresiran za bacanje smeća, a počinje se zanimati i za djevojke. Sviđa mu se Cynthia (Kimberlee M. Davis), ali nema hrabrosti da joj priđe, među ostalim jer je viša od njega. Nakon što mu se na karnevalu u njezinoj prisutnosti spočita visina u vezi vožnje na divovskom kotaču, razočarani Josh odlazi do automata zvanog "Zoltar" koji ispunjava želje i zaželi "Volio bih da sam velik". Na to "Zoltar" izbaci poruku s natpisom "Tvoja želja je ispunjena".
Idućeg jutra, Josh se budi kao 30-godišnjak, ima par brojeva manje gaće i ne prepoznaje svoje lice u zrcalu. Joshova majka (Mercedes Ruehl) šokirana je prisutnošću stranca u kući i misli da je provalnik, stoga on bježi iz New Jerseyja u New York s Billyjem ne bi li tamo pronašao "Zoltara" i poništio želju. "Nisi mogao zaželjeti milijun dolara", pita ga Billy.
Koliko je Hanks izvanredan u ulozi dječaka u tijelu odraslog čovjeka (glumčeva prva oskarovska nominacija), vidljivo je kad Josh odsjedne u jeftinom hotelu u zabačenoj newyorškoj ulici. Hanks nas uspijeva uvjeriti da je dječak u tijelu 30-godišnjaka. Dječji strah od mračnog svijeta odraslih opipljiv je na njegovu licu i u govoru tijela: preplašeni i usamljeni Josh sklupčao se na krevetu sa suzama u očima.
Ipak, film izlazi iz tog mraka kad Josh pronađe posao iz snova za 13-godišnjaka i zaposli se u tvrtki za igračke pod direkcijom McMillana (Robert Loggia) koji cijeni zaraznu dječju/mladenačku zaigranost i entuzijazam novog radnika, a upravo zbog toga on privuče i pozornost kolegice Susan (Elizabeth Perkins), dok ide na živce njezinom dečku Paulu (John Heard), utjelovljenju svih makinacija, bezdušnosti i nemilosrdnosti korporativne džungle i odraslog svijeta.
McMillan i Josh imaju nezaboravnu scenu kad sviraju na divovskom podnom klaviru plešući i skačući po tipkama, jednu od ikoničnih slika kinematografije osamdesetih. Scena je sjajna: McMillian i Josh djeluju kao prijatelji iz djetinjstva ili otac i sin. Šef se pomladio, postao dijete i vratio u djetinjstvo, nanovo pronašao izgubljenu dječju nevinost.
Takav učinak Josh izaziva kod Susan i gledatelja. Njih dvoje će skakutati na trampolinu kad dovede Susan kod sebe, a Marshall upošljava igru riječi budući da Josh napominje kako će on biti gore (na gornjem krevetu), ne shvaćajući da ona pod "sleeping over" cilja da spavaju zajedno.
Nevini dječji pogled na svijet odraslih sveprisutan je u filmu: nakon što kolega (Jon Lovitz) otkrije da seksi kolegica ima običaj "obaviti svoje noge oko tebe dok ne moliš za milost", neiskvareni Josh to komentira riječima "Sigurno ću se držati podalje od nje". Odrasli i dječji svijet sjajno se premalaju u filmu jednom kad Josh postane veliki, a zajedničke su im sumnje, strahovi, nesigurnost i zbunjenost.
Marshall na inteligentan pa i subverzivan način (ljubavna priča sa Susan, Josh se pretvara da je oteo samoga sebe da mami objasni zašto ga nema) podastire dječje viđenje odraslog svijeta i obratno, s puno iskrenih emocija i topline, komično-dramskih nijansi, zaigranosti i zrelosti nekoga tko je odrastao, ali nije izgubio kontakt s djetetom u sebi.
Preko Josha i Billyja "Big" pokazuje kako je biti dijete u svijetu odraslih i kako je biti odrastao u dječjem svijetu. Što više boravi u svijetu odraslih, Josh je na putu da polako izgubi dječju nevinost i ima sve manje vremena za Billyja, a i čini se da, kad se zaljubi u Susan, baš i nije voljan vratiti život u prvobitno stanje.
Doista, Josh živi san u tim godinama, maknuo se od roditelja i zarađuje svoje pare igrajući se, ali s vremenom, zahvaljujući Billyju, shvaća kako prebrzo odrasta i da mu nedostaje istinska dječja sloboda i nevinost koju bi mogao izgubiti ako preskoči ostatak dječaštva i mladosti, ostavi tinejdžerske godine iza sebe.
"Ne možeš spriječiti dijete da odraste", u pravu je McMillan. "Ja sam dijete, nisam spreman za sve ovo", kaže Josh. "Želim da sam opet dijete", poželi Josh istu želju koju bi lako mogao zaželjeti i gledatelj dok gleda "Velikog" i ponovno proživjeti djetinjstvo s manje odraslih odgovornosti. Kad si dijete, sve što želiš je odrasti. Kad si odrastao, sve što želiš je vratiti se u djetinjstvo. "Big" ispunjava tu želju barem na dva sata.