Upečatljivih izvedbi ima dosta u filmografiji Krunoslava Šarića, ali za potpisnika ovih redaka pokojni glumac zaslužuje ulazak u anale domaće kinematografije ulogom u prvom hrvatskom akcijskom filmu devedesetih i jednom od rijetkih uopće, baš kao i njegov glumački partner Josip Genda. To je "Vrijeme ratnika" (1991.) u režiji Dejana Šorka.
Šarić i Genda dojmljivi su kao Dakar i Fabijan, povučeni obiteljski ljudi, dugogodišnji prijatelji i bivši ratnici, koji jednog vikenda odlaze u ribolov u divljinu daleko od grada, gdje ih najednom počnu napadati i loviti nepoznati ljudi, nakon čega kreće borba za život, goli opstanak.
Kad se u njima probudi "ratnička krv", Dakar i Fabijan preokreću situaciju i od lovine postaju lovci. "Neki nas tipovi žele ubiti i mi moramo ubiti njih da oni ne bi ubili nas", govori Dakar i efektno svodi akcijnost "Vremena ratnika" u stilu "Predatora" ("If it bleeds, we can kill it").
Kao malo tko od ex-YU redatelja, Šorak je i u prijašnjim filmovima iz svog ujednačenog opusa pokazivao postmodernističke žanrovske senzibilitete ("Mala pljačka vlaka", "Krvopijci") i bio sklon hollywoodskom modelu ("Najbolji" kao "Oficir i džentlmen" i "Top Gun" na YU način), a ovdje je to najviše došlo do izražaja.
"Vrijeme ratnika" je "Južnjačka utjeha" na sjeveru Hrvatske. Uz akcijski klasik Waltera Hilla s alegorijom na Vijetnam, referentni su utjecaji kultnih metaforičkih filmova sedamdesetih i osamdesetih, poput Boormanova "Oslobađanja", Carpenterova "Napada na policijsku stanicu" i McTiernanova "Predatora".
Sjetimo se, "Deliverance" je odveo četiri prijatelja na izlet (kanuima niz rijeku) tijekom kojeg se sukobili s lokalnim krezubim seljačinama. "Assault On Precinct 13" donio je priču o policajcima i zatvorenicima pod opsadom napadača koje gotovo pa ne vidimo. Nevidljivost neprijatelja potencirao je "Predator" s izvanzemaljcem kameleonskih sposobnosti prilagođavanja džugli u lovu na američke specijalce.
U "Vremenu ratnika" napadači nisu nevidljivi, ali razlozi i motivi napada ostaju nepoznanica, kao i oni sami. "Tko je ovaj? Ne znam. Što misliš zašto me napao?", uslijedi dijalog nakon napada prvog tipa (od njih ukupno devet) na Fabijana, nakon čega napadač završi sa strijelom u leđima zaslugom Dakara.
Napad je dobro orkestriran. Najprije vidimo samo čizme za vodu na nogama napadača (intruzije horora a la "Oslobađanje") prije nego što on napadne Fabijana s namjerom da ga probode nožem. Fabijan i Dakar nisu ni postavili pitanje kad dojuri gliser s dvojicom novih napadača koji pucaju po njima, a nedugo poslije eto jednoga i u traktoru.
Prijatelji kroz razgovore pokušavaju dokučiti tko ih napada i zašto, nagađajući kao mogući razlog duhove i neisplaćene dugove iz njihove mračne prošlosti pune potencijalnih neprijatelja, ali Šorak mudro ne pojašnjava niti objašnjava sve u tančine, koketirajući s motivom iracionalnog i ostavljajući misterij da visi u zraku i da gledatelj može spekulirati o čemu je riječ.
"Prije si uvijek znao tko je neprijatelj i zašto je ubijen", komentira Dakar koji je bio plaćenik u Legiji stranaca, a Fabijan je kao mlad sudjelovao u oslobodilačkom ratu, o čemu ne želi razgovarati ("Nek ti je ovo posljednji put da spominješ partizane").
Svakako, njih dvojica predstavljaju drukčije poglede na svijet. Jedan je ubijao za lovu, a drugi to radio u ratu za "pravednu stvar". "Misliš da ima neke razlike?", odjekne pitanje. "Ti si ratovao za ideale, ja za lovu. Meni ostalo malo love, tebi još manje ideala", govori Dakar.
Neki "mačo" dijalozi znaju biti kazalištarski kruti, ali većinski ispunjavaju žanrovsku karakterizaciju likova karizmatinih glumaca u ekonomičnom akciću pogođenog ritma s tek povremenim podzapletnim viškovima (susreti s dva ženska lika) koji mogu djelovati uvjetovani da se zadovolji forma obligatorne ex-YU erotike, tako omiljene širem gledateljstvu domaćeg filma. Takve stvari se daju progledati kroz prste "Vremenu ratnika" kao rijetkom primjerku hrvatske akcije, preteči "Broja 55" i "Divljaka".
Šorak se hrabro otisnuo na izlet u nepoznato i iznjedrio zanatski pošten žanrovski uradak solidne atmosfere i dinamike, s povremenim istupima opipljivog akcijsko-trilerskog intenziteta i nekolicinom kulerskih scena kakve se u pravilu ne viđaju unutar hrvatske kinematografije opterećene dramama i likovima sa zamišljenim pogledom u daljinu (strijela omotana štapinom dinamita ispaljena u automobil). No, "Vrijeme ratnika" je ispalo i nešto više od toga. Nastao u zoru Domovinskog rata i snimljen na lokacijama budućih bojišta, film djeluje vizionarski u kontekstu onoga što se tek trebalo dogoditi.