Kako god pukne vijest u nas da je preminuo neki od vrlih nam značajevaca, poglavito ako je to iz ma kog resora kulture, dežurne nekrologdžije pripadajuće oblasti iz koje odlazi pokojnik stanu se nadmetati tko će sa što više patosa – katkad i s plotunima dobrodušnog pretjerivanja – ispratiti uglednika u hladovinu grobne rake.
Ma, kad je posrijedi slovo koje se komemorativnim tonom ima ispisati u favur taman umrlom maestru Pavlu Dešpalju, ama da se u ičemu nekontrolirano pretjera, to neće biti usiljeno ili napadno, neukusno ili nepristojno.
Jerbo, smrću Pavla Dešpalja preminuo je bez sumnje jedan od najvećih hrvatskih glazbenika XX. stoljeća. I, ovih kvarat vijeka što smo se udaljili od njega…
Nije bio samo virtuoz na violini, i dobar pijanist, nego je bio itekako ostva...