U tri svibanjska dana 1973. godine mladi bubnjar Billy Cobham – koji je do tada bio znan po suradnji s Milesom Davisom i Mahavishnu Orchestrom – s nekolicinom je prijatelja snimio album vlastitih kompozicija pod naslovom "Spectrum". Da je nakon izlaska te ploče kojim strašnim slučajem preminuo, svejedno bi ostao upamćen kao jedan od najvećih glazbenika fuzijskoga jazza. On je, međutim, u dobrome zdravlju nastavio svirati i snimati sve do naših dana. Iza njega je četrdesetak (!) solističkih albuma i stotinjak (!!) nosača zvuka na kojima je bio gostujući muzičar.
Šest godina nakon izlaska slavnoga debija, u Splitu su bubnjar Jadran Dučić Ćićo i gitarist Ivo Jagnjić utemeljili bend i u počast prevratničkom Cobhamovu albumu nazvali ga "Spectrum". Ćićo je do danas ostao vjeran mladalačkim glazbenim idealima, već tridesetak godina s basistom Renatom Švorinićem vodi Black Coffee. Ivo Jagnjić, nekoć virtuozni svirač jazz-rocka, danas je kudikamo poznatiji kao pjevač i autor svih pjesama grupe Dalmatino, koja s fuzijskom glazbom ima veze utoliko što je odgovorna za fuziju estradnog jada i bijede.
Dobro društvo
Dulje od pola stoljeća kasnije, 16. rujna ove godine, Cobham, Dučić i Jagnjić mogli bi se naći na istome mjestu: slavni bubnjar na pozornici, a njih dvojica među publikom na Peristilu. Cobham u Split stiže u dobrome društvu. Klavijature će svirati njegov dugogodišnji suradnik, multiinstrumentalist Gary Husband, koji je u karijeri stigao snimati i nastupati s teškašima popa, rocka i jazza, u širokom rasponu od Level 42 i Andyja Summersa, preko Jeffa Becka i Garyja Moorea, sve do Chicka Coree i Jacka DeJohnettea, bivajući što ustreba, pijanist ili bubnjar. Cobhamov basist je Michael Mondesier, čija je lista suradnji s velikim glazbenim facama jednako impresivna, a uključuje zvijezde poput Whitney Houston, Ronnieja Wooda, Triloka Gurtua, Pee Wee Ellisa... Konačno, na gitari će se predstaviti Rocco Zifarelli, koji je ime prvo stekao kao najtraženiji instrumentalist u svojoj zemlji, Italiji, da bi potom karijeru razbacao širom svijeta. Spomenimo samo podatak da je dvadesetak godina bio nezamjenjivi suradnik Ennija Moriconnea, s kojim je snimao filmsku glazbu i putovao na turneje.
Poznanstvo s Oliverom
Nastup Cobhamova kvarteta nije, međutim, jedina poslastica koja lokalne džezofile čeka u mjesecima koji su pred nama. U Hrvatski dom 27. listopada sa svojim kvartetom stiže Anat Cohen, izraelsko-američka klarinetistica i saksofonistica, a pomalo i hrvatska, ako uvažimo činjenicu koliko često nastupa kod nas. Domaća publika prvi ju je put upoznala još u proljeće 2007. u Zagrebu, na Jazzareli, ženskom festivalu što ga je svojedobno utemeljio i godinama vodio Dražen Kokanović, najagilniji promotor jazza na ovim prostorima. Anat je tada nastupila kao članica ženskog big benda Diva Jazz Orchestra pod vodstvom bubnjarke Sherrie Maricle. Već sljedeće godine u Zagreb se vratila s vlastitim kvartetom u kojemu je godinama svirao i briljantni pijanist Jason Lindner, kojega je Kokanović tom prilikom upoznao s Oliverom Dragojevićem. Mladi genijalac iz Brooklyna i stari meštar iz Splita odmah su kliknuli, pa se Lindner u jesen te godine priključio orkestru koji je Olivera pratio na čuvenom koncertu u Carnegie Hallu. Otada je Anet još nekoliko puta gostovala u Hrvatskoj, među ostalim i u Splitu 2013. godine. Taj se koncert još uvijek pamti kao pokazna vježba instrumentalnog umijeća glazbenice koja je od 2008. do 2021. uredno, bez ijedne sezone predaha, osvajala titulu klarinetist/ica godine u izboru Jazz Journalists Association.
Znamo li u kakvome je ambijentu stasala, ne treba se čuditi što je izgradila veliku karijeru. I njezina braća ugledni su glazbenici. Avishai je trubač, a Yuval saksofonist. S klarinetom se počela družiti u dvanaestoj godini, a nije ga zapustila ni na odsluženju obaveznog vojnog roka, jer je svirala u orkestru izraelskog ratnog zrakoplovstva. Nakon povratka u civilstvo, preselila se u SAD, gdje je u Bostonu diplomirala na Berklee College of Music, da bi se potom skrasila u New Yorku. Iza nje je cijeli niz albuma koji su dočekani aklamacijama kritike, brojne turneje, sudjelovanja na svim ozbiljnijim jazz-festivalima...
Bez žanrovskih granica
Njezin kvartet ustvari je Quartetinho, a čine ga basist Tal Maschiach, klavirist i akordeonist Victor Gonçalves te bubnjar i perkusionist James Shipp. Osim vlastitih materijala, izvode i skladbe autora kao što su Antonio Carlos Jobim i Egberto Gismonti, a rezultat je, vele kritičari, iznimno melodična i lirična glazba koja ne mari za žanrovske granice.
Mjesec i pol nakon Anat, 19. prosinca, također u Hrvatski dom, stiže nam Emmet Cohen sa svojim triom. Nemojte da vas zavara prezime, on i Anat nisu svojta. Za razliku od nje, koja je rođena 1979. u Tel Avivu, Emmet je rođen 1990. u Miamiju, a odrastao je u New Jerseyju. Za klavir su ga prvi put posjeli u trećoj (!) godini života, i sve otada ne miče ruke s crno-bijelih tipki. De iure virtuozni pijanist, on je de facto džuboks, jer se suvereno kreće u svim žanrovskim nišama, predan ambiciji da nevjernim Tomama pokaže kako jazz nije samo glazba za uvrnute intelektualce, nego i prvorazredna zabava koja može podignuti na noge masovnu publiku. Ionako veliki krug svojih poklonika dodatno je proširio tijekom pandemije, kad je iz svoga newyorškog stana u tjednome ritmu emitirao koncerte na kojima se njegovu triju pridruživao cijeli niz uglednih imena kao što su Benny Golson, Ron Carter, Joe Lovano, Christian McBride... U Split stiže s moćnom ritam-sekcijom, kontrabasistom Joeyem Renierijem i bubnjarom Kyleom Pooleom.
Pred Splićanima i njihovim gostima izredat će se, dakle, glazbenici iz prvog platnog razreda suvremenog jazza. Treba se samo oboružati strpljenjem i pričekati da prođe dugo, poslovično nemilosrdno toplo ljeto.