StoryEditor
Glazbaglas struke

Razumijem da treba zaraditi, ali danas klape vodi profit, a ne glazbeni voditelj, kaže maestro Rajmir Kraljević, u pripremi za autorsku večer u Omišu

19. svibnja 2020. - 08:08
Rajmir Kraljević: Rad s 'Cambijem' temeljio se na kvaliteti programa te po svaku cijenu originalnom glazbenom izrazuNikola Vilic/Cropix

Pedeset i četvrti po redu Festival dalmatinskih klapa u Omišu u iščekivanju je datuma održavanja, a kada bude povoljno vrijeme za to, kao dio manifestacije planirana je i Večer maestra Rajmira Kraljevića. Ideja je, kao što je uobičajeno na autorskim večerima, da se publika podsjeti na pjesme koje je obradio, uglazbio ili aranžirao tijekom više od 40 godina koliko sudjeluje u događajima na ovoj smotri.

Kao dirigent, skladatelj, aranžer, izbornik i član prosudbenih povjerenstava. No, bit će to prilika i za druge pjesme koje potpisuje s obzirom na to da se u bogatoj glazbenoj karijeri nije ograničio samo na ono što se može nazvati "tradicijskim" u klapskoj pjesmi.

Štoviše, do najcjenjenijih nagrada s klapom "Cambi", međunarodnih i domaćih, poput dva Grand prixa na festivalima u Veroni i St. Petersburgu, ili čak osam Porina i četverostruke apsolutne pobjede na Omišu, stigao je radeći na izvornom, ali i modernom klapskom izrazu.

- S organizatorom sam se dogovorio da napravimo koncert s klapama, pola-pola - objašnjava prof. Rajmir Kraljević (80). - Prve su moje obrade izvornih napjeva i moje skladbe za Omiš, skladbe arhaičnog tipa koje korespondiraju s profilom festivala. A druga polovica će biti alternativa, moji pokušaji da "izađem" iz omiških okvira u suvremeniji vokalni izričaj klapa. Pjevat će klape s kojima sam imao dobru suradnju ili su pjevale moje stvari: mlade zagrebačke klape "Bošket", "Stine", te ženska "Armorin", mješoviti vokalni ansambl "Jedinstvo" s kojim radim, "Kampaneli" iz Kaštela, ženska klapa "Štorija", pa "Motovun", "Marija Bistrica" i klapa "Šufit" iz Splita.

image
Rajmir Kraljević, voditelj prve ženske klape: Pjevačice izuzetno cijenim
Nikola Vilić/hanza media

Znate li koliko ste pjesama tijekom života uopće napravili?

- Nemam pojma koliko je toga. Ormari su puni nota, stalno pišem, cijeli život to radim.

Radili ste za vrijeme kućne izolacije?

- Stalno. Budući da poštujem mjere Stožera, probe s ansamblom sam stavio ad acta.

Žene i muškarci

Mješoviti ansambl "Jedinstvo" u vrijeme karantene je podijelio online snimku na kojoj pjevaju Oliverovu "Dobar dan". Je li to bila vaša ideja?

- Pripremili su to bez mene, da me iznenade. Samo su mi javili kad je sve bilo gotovo. Nemam zazora prema ovim online nastupima, stvari se mogu razvijati u tom pravcu, samo ne znam na koji način. S inovacijama treba biti oprezan.

Autorske večeri uvijek imaju u sebi i onaj element podvlačenja crte. Čega se najradije sjećate u karijeri?

- Pa, prvih kontakata s glazbom. Počeo sam pjevati u golemom mješovitom zboru "Jedinstvo", a nakon toga u vanjskom zboru Opere, i taj svijet glazbe me doslovno zgrabio. Tek s 20 godina sam upisao Muzičku školu i ta ljubav je ostala cijeli život. Matematika je bila struka u kojoj sam najviše radio u životu, ali stalno sam se bavio i glazbom.

Kako je došlo do toga da ste se školovali u matematici, fizici i u glazbi?

- Dosta kasno sam osjetio poriv da se uključim u neko stručno obrazovanje. Išao sam dakle u Muzičku školu, pa u Višu pedagošku, pa kasnije na fakultet. A onda sam otkrivao nove svjetove. Imam interesa za sve žanrove glazbe, klasiku, jazz, pop, klapsku pjesmu, pa sam se probao tražiti u svim tim domenama.

U tom miksu?

- Upravo tako.

Mnoge ste stvari radili prvi, kad je riječ o klapama. Osnovali ste prvu splitsku žensku klapu, "Filip Dević". Što vas je nagnalo na to, s obzirom na to da je žensko pjevanje uvijek bilo bagatelizirano?

- Radio sam u "Deviću" dvanaest godina i tamo se ranih 70-ih godina prošlog stoljeća na audicijama pojavljivalo bezbroj sposobnih pjevačica. Budući da je kulturno-umjetničko društvo davalo folklorne koncerte s raznim plesovima, pa i iz sjeverne Hrvatske i Podravine, osjetio sam da je to melos koji je vrlo atraktivan ljetnoj publici, strancima. Po uzoru na "Ladarice". Nakon mene, voditelji su počeli ženske klape okretati ka dalmatinskom melosu, žene su počele nastupati na Omišu, a i "devićke" su poslije tu imale puno uspjeha.

image
Rajmir Kraljević: S inovacijama treba biti oprezan
Nikola Vilić/hanza media

Danas ima razmjerno dosta ženskih klapa, sviđaju li vam se?

- Pjevačice izuzetno cijenim, kvalitativno, a u radnom smislu su možda i vrjednije od muškaraca. Međutim, razvoj ženskih klapa nije bio sretan. Zašto? Od iskona su muškarci pjevali troglasje ili četveroglasje, a to žene u Dalmaciji nisu radile pa je ovo što sada pjevaju neka vrsta imitacije muških klapa. Jer, žene po svom glazbenom habitusu nemaju te raspone, od prvog tenora do basa s kontrama. Žene ne mogu kao muškarci odgovoriti na te boje koje zahtijeva dalmatinska pjesma. Međutim, zagrebačka škola, koju izuzetno respektiram, a mislim na Joška Ćaletu i Marka Rogošića, krenula je raditi ono što treba. Prave glazbeno odijelo sašiveno za žene, sa smanjenim rasponom, pa se ne igraju imitacije muških klapa nego traže svoj zvuk. Klapa "Armorin" je takva, ili "Štorija", s kojom sam radio.

Novi, ritmični pjevači

Godine 1978. ste, opet, pokrenuli prvu mješovitu klapu "Filip Dević“. Kako je to bilo?

- Bio je to još jedan novi izazov. Tada sam radio u folklornim društvima i kao odgovoran voditelj radio sam ono što je taj tren trebalo. A volim i interakciju s pjevačima, tražim njihov puls i ono što bi oni mogli pružit'. Često i slučajevi igraju ulogu! Slučaj je htio da sam u "Deviću" imao kvalitetnu i žensku i mušku klapu, dogodila se turneja u Italiji pa je trebalo brzo stvoriti program koji će biti lepršav i atraktivan. Spojio sam mušku i žensku klapu i formirao mješovito tijelo koje će odgovarati toj situaciji. Iz tog slučaja rodila se mješovita klapa koja živi, evo, već 40 godina.

No, u svom ste eksperimentiranju ponekad nailazili na loše komentare struke okupljene oko tradicionalnog dalmatinskog melosa?

- Kompromisa je ponekad bilo. Međutim, namjera je uvijek bila u svakom novom projektu tražiti prvenstveno kvalitetan glazbeni izraz. Istinski sam poklonik Omiša, ali morao sam slijediti i svoje druge glazbene interese. Oko mene se stalno ponavlja ta ista priča, pa ću vam objasniti kako izgleda rad s ovom generacijom klapaša, ne onom od prije 40 godina, već s mladima koji su odrasli s pulsom disko kluba, sa sve boljim sluhom i naročito ritmom u sebi, s vrsnim pjevačima. Oni su dali Omišu sve što su mogli, osvojili nagrade, upoznali izvorni melos i otpjevali ga praktički do kraja, upoznali "Dalmatinu" i sve ostale "Dalmatine" i izvorne napjeve i - njima je to malo! U tom trenutku za voditelja klape, ako želi dobro raditi i krenuti dalje, postoje dva puta. Jedan je odlazak u klasičnu glazbu, što su neki voditelji pokušali, primjer je klape "Trogir" ili "Dević". I nije dalo ozbiljnijeg rezultata, jer tim momcima grlo nije školovano za klasičnu glazbu, a dobar dio njih nije joj bio ni sklon. Ostao je drugi put, odabiranje neke suvremene glazbene teme i njezina stilizacija. A cappella, kako sam radio s "Cambijem" kad je započeo svoj uspon, ili pak uz pratnju benda ili klavira, kako se danas prakticira. Što će biti za 10, 20 godina, to ne znamo ni vi ni ja. Dok sam bio s "Cambijem" rad se temeljio na dvjema pretpostavkama – kvaliteta programa, priznata od najoštrijeg suda glazbenih kritičara, te po svaku cijenu originalan glazbeni izraz.

Jesu li Večeri dalmatinske pisme u Kaštelima, pokrenute 1999. godine, bile alternativna pozornica za to?
- U vrijeme kad sam bio umjetnički direktor toga festivala on je imao stroge propozicije, klapske izvedbe su bile "a capella" ili rijetko uz minimalno korištenje ponekog instrumenta.

image
Rajmir Kraljević: Matematika je bila struka u kojoj sam najviše radio u životu, ali stalno sam se bavio i glazbom
Nikola Vilic/Cropix

S "Cambijem" ste napravili "bum" kod publike, dobili priznanja i nagrade. Što je bila dobitna kombinacija?
- Poklopilo se nekoliko stvari. Prvo, izvrsni pjevači, izvrsna postava, na čelu s legendarnim Špirom Jurićem, ali i ostalim sjajnim dionicama. Bili su osuđeni na uspjeh. I glazbeni polivalentni interesi, moji i same klape, želja za spajanjem omiške klasike i nekog novog a cappella zvuka. A kad bi me pitali što mi je najveći uspjeh, rekao bih da je to nadolazak mlade publike, koja je počela shvaćati kako pjeva klapa, što pjeva bariton, a što drugi tenor. Klapa je sjajno radila. Čvrsti rad, izazovi, dobra selekcija i to je to.

Sirenski pjev novca

Sad postoje dvije klape koje svojataju ime "Cambi", a vi se u odnosu na njihov sudski spor držite rezervirano. Što je istina?

- Bilo tu puno, po meni, bezrazložnih strasti. Koje se rađaju kod pjevačkih grupa, ali sve se moglo s mirom riješiti, nije trebalo doći do razdvajanja. Ali dobro, ljudi imaju pravo na svoju sudbinu. Moje odvajanje od klape je bilo logično i očekivano, a kao i obično u životu, okidač su bili nesporazumi na osobnoj razini. Ali presudno je bilo što su nam se pogledi oko budućnosti "Cambija" razišli. Ja sam smatrao da "Cambi" mora uvijek biti, ako ne prvi i najbolji, a onda po svaku cijenu prepoznatljiv po svojoj osobnoj karti. Da mora biti različit! Ali klapa je izabrala svoj put, da ide u taj vokalno-instrumentalni "zajednički vlak", kako ga ja zovem, da sliči na sve ostale i ja jednostavno nisam bio taj. Taj komercijalni put ja čak i razumijem na neki način, jer tim vrsnim pjevačima to je često jedino zanimanje i trebaju zaraditi novac. Ali to ne mora biti moj put.

Došlo je vrijeme da klapa ne "piva ispod volta" nego na stadionu?

- Radi se o vremenu. Prije 40 ili 50 godina bilo je neko romantično vrijeme kada su ljudi pjevali iz ljubavi prema pjesmi. Danas je ovo pjevanje postalo zanat, a taj zanat je postao svrha postojanja. Količina gaža i koliko će se zaraditi postaje smisao postojanja. Zašto ne? Ljudi žele unovčiti svoj talent, kao što svi ljudi rade neki svoj posao za neki novac. Na neki način ih ne osuđujem i shvaćam situaciju.

Završit ćemo s tim da se u proteklih nekoliko decenija i u klapskom svijetu sve potpuno promijenilo?

- Razlika je golema, nevjerojatna. Neusporediva. U mojoj mladosti radio sam s najboljim pjevačima u Splitu, koji su bili stariji od mene. Tada sam znao deset puta manje nego sad, ali sam bio autoritet. Uvijek je moja riječ, što se struke tiče, bila posljednja. Danas je totalno obrnuto. Glazbeni voditelj mora biti u službi klape. Profit je postao zakon. U svijetu profita glazbeni voditelj ne može biti autoritet kakav je nekad bio.

Klapa do klape

Prof. Kraljević vodio je niz klapa: PTT (kasnije Logos, odnosno Janus), Dalmacijacement, Solin, Elektrodalmacija, Putalj i Podvorje. S klapom Putalj na festivalu u Veroni i Olimpijadi zborova u Grazu osvaja zlatna odličja. Bio je dugogodišnji voditelj vokalnih i instrumentalnih sekcija KUD-ova Filip Dević, Jedinstvo i Mozaik, utemeljitelj je i dugogodišnji dirigent muškog zbora Splitski liječnici pjevači. Član je stručnih žirija u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji i Crnoj Gori, gdje održava i seminare za vokalne sastave i zborove. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih zborova.

Izdvojeno

12. kolovoz 2020 13:47