StoryEditor
Glazbasjećanje na legendu

Tri su godine prošle otkako nas je napustio Oliver Dragojević. Pjevač je preminuo točno na današnji dan, a uspomene na njega žive vječno…

Piše Vinko Paić
29. srpnja 2021. - 00:17

Kad je na današnji dan 2018. zauvijek zaklopio oči nema tko nije pustio suzu za čovjekom čije su pjesme obilježile i obilježit će generacije pred nama. Oliver Dragojević dao nam je toliko nezaboravnih hitova, a neke od njih i ove će se godine pjevati na velikom koncertu u njegovoj rodnoj Vela Luci povodom treće obljetnice tužnog odlaska.

Otkako se pojavio na glazbenoj sceni Oliver je pjesmom u čovjeku budio samo najljepše osjećaje. U karijeri dugoj 50 godina snimio je više od 40 albuma i 600 pjesama, nastupao diljem svijeta i dobio mnogobrojne nagrade.

Nekoliko smo puta radili intervjue, posljednji put u ožujku 2017., uoči njegova velikog koncerta u zagrebačkoj Areni. Kao i uvijek, ni tada nije ostavljao dojam velike glazbene zvijezde. Otvoreno je govorio o djetinjstvu, moru, pjesmama, pa i tremi koju je unatoč toliko godina karijere osjećao prije nego što bi izašao pred publiku.

Često je znao kazati kako se nikad nije osjećao zvijezdom. Samo je radio ono što ga je najviše ispunjavalo – a to je pjevanje.

Već s pet godina, otac Marko darovao mu je usnu harmoniku koju je svirao dok bi se trajektom vozio između Splita i Vele Luke. S pokojnim bratom Aljošom snimao je tadašnje svjetske hitove za Radio Split. Festivalski debi s pjesmom "Picaferaj" imao je 1967. na Prokurativama uz nagovor Zdenka Runjića. Bio je to početak blistave karijere u kojoj su se hitovi nizali sami od sebe.

Na Prokurative se vratio 1974. godine kada osvaja prvu nagradu publike sa skladbom "Ča će mi Copacabana". Godinu dana poslije izvodi pjesmu "Galeb i ja" koja ubrzo postaje veliki hit.

U karijeri je dobio ukupno 30 Porina uključujući onaj za životno djelo koji mu je bio posebno drag. Jednako kao i nastupi koji se dogode samo glazbenim veličinama poput Olivera, kao što su koncerti u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i Opera Houseu u australskom Sydneyu.

Posebne su ga uspomene vezivale za more i rodnu Dalmaciju. U intervjuima je uvijek ponavljao kako voli putovati, ali da nikad ne bi mogao odseliti izvan granica, izgovarajući istu rečenicu: "Ja bih u tuđini potpuno uvenuo. Nema te zemlje na svijetu gdje bih se mogao skrasiti." Nije skrivao ni činjenicu da bi, kada je bio malo dulje na putu, zaplakao. Posebno u onim trenucima kad bi dugo bio odvojen od supruge Vesne i trojice sinova, Dina, Davora i Damira.

- Sve mi nedostaje. Milijun stvari, rekla nam je Vesna prošle godine u Vela Luci kad smo razgovarali uoči Oliverove druge godišnjice smrti.

- Fali mi da me nazove iz Dugopolja i kaže: "Ženo, dolazim brzo, jel moš stavit manistru u juhu?" Nije volio restorane, uvijek je jeo doma. Kad bi krenuo iz Ljubljane vozio je sve do Splita, samo da dođe na domaći obid. Nema šanse da bi negdje stao jesti. Obožavao je kako kuham. Najviše običnu goveđu juhu, lešo meso, restane krumpire, manistru na sve načine. Najjednostavnija jela, što bih ja rekla, seljačku spizu, prisjetila se Vesna.

- Kako se osjećate sa 70 godina?, pitao sam Olivera kad smo se zadnji put vidjeli u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

- Sigurno gore nego kad sam imao 50. Podnosim dobro starost, ali se na meni vide fizičke promjene pa mi to ide na živce, volija bi da mi se to ne događa. Nego da samo mogu pivat i svirat. A vrime neka ide polako…, kazao je.

Nekoliko mjeseci kasnije, u kolovozu 2017. na sprovodu dobrog prijatelja Remija Kazinotija Oliveru je pozlilo i hitno je prebačen u bolnicu gdje mu je ustanovljen rak pluća. S bolešću se borio gotovo godinu dana. Preminuo je u 71. godini 29. srpnja 2018. u dva sata ujutro.

Posljednjeg dana srpnja Split mu je napravio spontani ispraćaj čije su slike obišle svijet i kakav samo mi Splićani možemo napraviti. Deseci tisuća ljudi okupili su se na Rivi isprativši svog glazbenog velikana na katamaran za Velu Luku gdje je na groblju svetog Roka pokopan 1. kolovoza.

Njegovo posljednje počivalište svakog dana posjećuju obožavatelji iz raznih zemalja ostavljujući poruke, crteže, cvijeće, prigodne suvenire… Imao je nevjerojatnu snagu volje da nas sve poveže glazbom, u dobru i zlu, a ista ta energija okuplja nas i danas kad Oliver više nije među nama...

item - id = 1116126
related id = 0 -> 1123540
related id = 1 -> 1121777
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. rujan 2021 22:08