Dvadeset i drugog dana svibnja navršila se 210. obljetnica rođenja jednog od najposebnijih skladatelja i uopće umjetnika u povijesti, Richarda Wagnera, ama ni pola godine starijega kompozitora od najvećeg mu konkurenta Giuseppea Verdija.
Wagner se divio Verdijevoj melodijskoj invenciji i nepresušnoj inspiraciji u stvaranju zanosnih pjevačkih partija, dok je paralelno s tim pomalo mu se i rugao zbog monotone orkestarske pratnje – naročito one u trodobnoj, valcerskoj mjeri – koju je posprdno nazivao: “gigantskom gitarom”.
Verdi je, pak, s druge strane, duboko poštovao Wagnerov genij, pa i njegove reformatorske intencije, prihvaćajući “pod stare dane” Nijemčevu ideju o provodnim motivima kojima se ima išarati partitura od početka do kraja. Prvi pohod Wagnerove glazbe u Italiju...