Opera ‘I Pagliacci‘ R. Leoncavalla je više puta postavljana na sceni splitskog HNK, a posljednjeg puta 2003. godine s dirigentom L. Voltolinijem. Idućeg tjedna, 4. studenog premijerno će se ovo vrlo popularno djelo, jedna od najizvođenijih opera na svijetu, izvesti u režiji Maria Kovača i pod dirigentiskom palicom Ive Lipanovića.
‘I Pagliacci‘ – u prijevodu ‘Klaunovi‘ – se na splitski repertoar vraća tri sezone nakon opere ‘Cavalleria rusticana‘ P. Mascagnia kojoj je logični nastavak i nerijetko se u svjetskim kazalištima prikazuju zajedno. Leoncavallo je svoju operu, kao jedva poznati skladatelj, upravo i napisao nadahnut uspjehom Mascagnijeve opere. U Splitu je, u nizu uprizorenja u prošlosti, ipak manje izvođena istu večer.
Te dvije jednočinke povezuju strastvene priče inspirirane zločinima iz stvarnog života. Za priču je skladatelj, Napoletanac Loeoncavallo iskoristio događaj koji se zbio u njegovom djetinjstvu kada je svjedočio ubojstvu iz ljubomore a njegov otac je bio sudac kasnije na suđenju.
Priča ‘I Pagliacci‘ je smještena u Calabriju u južnoj Italiji, i govori o Caniu, glumcu i vođi kazališne družine "commedie dell‘arte", koji ubija svoju ženu Neddu i njezinog ljubavnika Silvija na pozornici tijekom predstave.
Odmah nakon premijere ‘I Pagliaccija‘ u Milanu 1892., autor je doživio veliko obožavanje publike, a 130 godina kasnije ova opera je nebrojeno puta izvođena u svim najprestižnijim kazalištima svijeta a njen utjecaj je nadišao kazališni krug i postala je dio pop kulture.
Mnogi filmovi i TV programi sadrže parodije ili reference na operu, poput serija ‘Simpsoni‘, ‘Seinfield‘ ili filma ‘The Untouchables‘ Briana De Palme. Njene arije i odlomci citiraju se u romanu Agathe Christie, stripu ‘Batman‘ ili kompjuterskoj igri ‘Balatro‘. Freddie Mercury, kao štovatelj talijanske opere, odao je počast ovoj operi pjesmom ‘It‘s a Hard Life‘; uvodni tekst i melodija njegove pjesme temelji se na stihu iz ‘Vesti la giubba‘, najpopularnije arije iz opere.
U splitskom HNK vlada veliki optimizam i drže da će predstava biti veliki hit. S obzirom na mjesto radnje pozvan je na premijeru i trenutno najpoznatiji Kalabrez u Splitu, trener ‘Hajduka‘ Gennaro Gattuso!
Redatelj Mario Kovač, u Splitu je radio niz predstava, počev od mega hitova, predstava ‘U malu je uša đava‘ i ‘Čudo u Poskokovoj dragi‘ kao i ‘Krovna udruga‘, ‘Lepurica‘ i operu ‘Maršal‘. Oduševljen je suradnicima i atmosferom na probama:
- ‘I Pagliacci‘ je stožerni kamen temeljac opernog repertoara. O njoj postoji čitav niz fascinantnih podataka – to je prva opera koja u čitava, u trajanju od 75 minuta, zvučno snimljena. A 30 godina kasnije prva je snimljena kamerom.
Vrlo je popularna, isprepliće se kroz razna suvremena djela, opera je jedno opće mjesto. A u našoj verziji, na žalost, i vrlo aktualna. I to zbog teme femicida, priče o toksičnoj vezi i ljubomori glavnog lika zbog čega dolazi do ubojstva žene – objašnjava redtelj i nastavlja:
- Hrvatska je uvela i dan koji podsjeća na ono grozno ubojstvo žena u sudnici, to je dakle i naša tema. Nedda predstavlja sve te žene koje su u toksičnoj vezi iz koje ne mogu izaći. A ne mogu zbog snažnog ega "alfa mužjaka" kakav je Canio. On to ne radi iz zlobe, već iz strasti, iz ljubavi. No, Silvio je njezina ljubav, njena sigurna luka.
Većina naslovnih uloga iz toga doba su sputane žene koje žele nešto uzesti iz života, Nedda je obrnuto od toga. Ona je zvijezda koja se želi maknuti od reflektora, od slave. Nju taj svijet više ne zabavlja, ona je svoje otpjevala i odglumila i želi otići. Ali ne može, jer joj Caniova strast i ljubav ne daju. Kad su takve strasti u kombinaciji sa južnjačkim temperamentom, tragedija je neizbježna.
Split se također doživljava kao strastven, u njemu se živi na ulici i nitko nije prorok ili "faca". Ovdje se i za nobelovce i za oskarovce kaže "neš ti njega". Tu neku strast smo htjeli prenijeti u ovu operu.
Libretom i glazbom smo ostali potpuno vjerni originalu, ali vizuelni identitet predstave je pomaknut od klasičnog naturalizma. Na sceni smo uključili Cirkus Kolektiv, ljude koji su stvarni cirkusanti u životu i hodaju po ulici na štulama, kao klaunovi ili plesačice na svili, čime sam htio dodati jedan onirički element, simboliku koja podcrtava tu strast.
U funkciji atmosfere koristimo "3D mapping" u dva navrata. Na kraju opere, kad Canio pred cijelim mjestom otkriva da je "rogonja" i na kraju najpoznatije arije ‘Vesti la giubba‘ u kojem on iznosi svoju stranu priče i teret koji nosi.
Tu su još baletani i balerine, koreograf Branko Banković, moji suradnici scenograf Davor Prah, kostimografkinja Ana Mikulić, autor videa i 3D efekata Ivan Slipčević. Podjela uloga, kaže se, je pola posla a ovdje bih se usudio reći i 75 posto. Svi su toliko dobri i uvjerljivi. Nadam se da će naš žar uložen u rad publika prepoznati i da će se tražiti ulaznica više – kaže redatelj Mario Kovač.
U ulozi Nedde nastupit će solistica Opere HNK Split i dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za naslovnu ulogu u Tijardovićevoj opereti ‘Mala Floramye‘, Splićanka Antonija Teskera:
- Kad sam počela čitati ovu ulogu, to je odmah bilo - to. Kao da je pisana za moj glas. Kad je riječ o priči, ovo je tema o kojoj se govori sve više. Mislim da se svaka žena može naći u njoj, možda ne s tako krajnjim rezulatom ali može se prepoznati ili je primjetiti oko sebe. Čitamo o tome barem jednom mjesečno.
A opera se puno izvodi jer je cijela prekrasna. Moja uloga također iako je zahtjevna. Nedda je zvijezda cirkusa, fatalna je, ali voli samo jednoga. U braku je u kojem mora biti, u strahu je jer osjeća na što je Canio spreman. Njen najveći strah je kako otići od njega.
Osobno mislim da će predstava bit splitski hit zbog glazbe i scene, svega – kaže ova mlada sopranistica.
Njen suprug Canio na sceni je bugarski tenor međunarodne reputacije Ivan Momirov kojega su Splićani imali prilike gledati na sceni u operama kao što su ‘Madama Butterfly‘, ‘Carmen‘, ‘Turandot‘ i ‘Trubadur‘ te na Večeri Verdija i Wagnera. A njegove interpretacije pljeskom je pozdravila publika na nekoliko kontinenata, od Europe do Sjeverne i Južne Amerike, pa sve do Australije. Živi između Rima i Sofije, a uskoro preuzima funkciju ravnatelja ljetnog festivala u Varni.
Misli da će ova opera privući mladu publiku, tim više što u njoj sudjeluje i Dječji zbor Glazbene škole ‘Josip Hatze‘.
Pitala sam ga osjeća li pritisak kada pjeva publici najdražu ariju ‘Vesti la giubba‘ (‘Obuci jaknu‘) koju su pjevali najslavniji tenori kroz povijest, od M. Lanze, E. Carusa, M. Del Monaca do L. Pavarottija i P. Dominga:
- Vrlo je naporna. Probem opera verizma generalno je da morate imati zbilja snažan operni glas da "pokrijete" veliku orkestraciju. A ova arija je toliko emocionalna da u pjevanju morate dati čitavo srce. Do kraja arije ja plačem, toliko je emocionalno iscrpljujuća. Ali ako ne date dušu, niste učinili ništa.
Moj veliki učitelj Boris Christoff mi je rekao kada sam spremao ulogu Don Josea u ‘Carmen‘: "Moj dječače, ako do kraja ljudi ne osjete miris cvijeća, ništa od toga. Do kraja arije moraš ljudima dati svoje srce. Cijelo srce i dušu, da ti publika vjeruje."
Ako ne, to je samo pjevanje, a to nije zanimljivo. Canio je kratka uloga ali je tipičan primjer uloge za dramskog tenora.
Canio je puno stariji od Nedde koja u jednom momentu sreće mladog Silvija, a on ne razumije da ga ona ne voli kao žena, više kao kći. Tragedija ove opere je da svi u njoj trebaju ljubav. Kao i svi danas – kaže Ivan Momirov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....