U prvom otajstvu opće splićanistike iliti lokalnoga mandrilizma, razmišljat ćemo o jednom od najvećih među nama, jednom kojega sustavno zakopavamo po drugi, treći put pod ilovaču na splitskom Lovrincu. Lopatom zaborava, naravno. I, uvidom u njegovu osobnu iskaznicu, čitamo, na njoj su otisnuti ime i prezime: Silvije Bombardelli...
Poznavali smo ga kao skladatelja i dirigenta, kao čovjeka koji je nalio fundamente Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu kakvim ga i danas pamtimo ter nasljedujemo, dičeći se s njim takvim i ovakvim – i oholo i ponosno.