Konačno je razotkrivena nekadašnja “kolumnistica” Cro Nika iz Solinske kronike.
Vjerovali ili ne, radi se o vlč. Anđelku Kaćunku, koji se tako potpisivao dok je za Solinsku kroniku od svibnja 2006. do ožujka 2007. pisao kolumnu “Misečna dnevnica” i potpisivao je s Cro Nika. I ne samo da ju je pisao pod tim imenom, nego i u ženskom licu.
Otkriveno je to ovih dana zahvaljujući činjenici da je don Kaćunko – trenutno na službi župskog vikara u Otočcu – objavio svoju dvanaestu samostalnu knjigu “Otmica nevjeste”, i to u dva dijela. U prvom je devet originalnih kratkih priča “(Post)koronameron (priče za Otočki dekameron II. & nove”, a u drugom već spomenutih deset Cro Nikinih priča – kolumni iz Solinske kronike.
‘Slučaj kante i zvjeronauka’
Knjiga je objavljena u nakladi KUBS Baštinica iz Otočca, a autor piše u posveti: “U zahvalnosti za nadahnuće Tvorcu čudesnog izvor-vrila brata i sestre Jadra i Gacke!”, povezujući tako svoju sadašnju službu u župi Otočac s nekadašnjom u župi Gospe od Otoka u Solinu.
“Osim moje najuže obitelji i urednika, ne znam više jesan li to možda već spomenila, nitko ne zna za ovu moju avanturu u Solinskoj kronici. Moji su se svi obvezali na strogo neodavanje tajne. I urednik isto. Ali čudni su putovi mašte i ženske intuicije. Nekidan me na kavi na Rivi jedna kolegica i dobra prijateljica skoro šokirala i da nisam bila prisebna ko zna što bi bilo”, piše Cro Nika, pardon Anđelko Kaćunko, u jednoj kolumni.
Zanimljivo je kako Kaćunko transformaciju u žensko pismo odrađuje bez greške. Evo primjera iz kolumne “Korizmeni slučaj kante i zvjeronauka”.
“– Dobro, onda ovako – nastavila sam ozbiljno – Korizma je započela, a još nismo napravili plan i program... Možda je najlakše, ako ste vi za to, da uzmemo pravilo ‘sve je isto ka i lani’, a to znači: televizor se gasi do Uskrsa, nema zabavne glazbe, puštamo samo Bachove korizmene kantate i Muku po Mateju, nema walkmena, DVD-a ni izlazaka, petkom redovito idemo zajedno na Križni put, svaku sridu i petak postimo (svak na svoj način!), petkom je i nemrs, Slobodnu ćemo kupovat samo subotom..., palačinke isto tako...
– Ej, mama, ne moraš dalje nabrajat, ja san sačuvala popis u spomenaru – uletila je moja ljubimica, a mi smo se opet svi od srca nasmijali...”
Što se tiče prvog dijela knjige, o tome u predgovoru knjizi, naslovljenom “Na drugi pogled”, piše prof. dr. sc. Vladimir Lončarević. Navodi kako Kaćunka treba svrstati među autore koji objavljuju katoličke kratke priče.
’Na drugi pogled’
“Neke će od svojih ‘hrvaština’ Kaćunko pretvoriti u bitku i obračun, koji u njega gdjekad ima armagedonske konotacije. Tema korone jedna je od njih. Naime, drugi sklop crtica svojevrstan je skup meditativno-polemičkih bilješki iz nedavno nam protekla koronarnog vremena i svih njegovih fenomena, pa i onih crkvenih: od (ne)potrebnih strahova i pogrješnih propovijedi do, slikovito rečeno, lokota na crkvenim vratima.
Kaćunku je sve to išlo na jetra, i to nije skrivao, ali ipak, unatoč oštrini i ponekoj zadjevici, da ne kažemo zajedljivosti, pa i na račun crkvenih pastira, u svemu je tome prije svega pastir kojem je stalo da autentičnost Evanđelja ne izblijedi pod nametljivim reflektorima svjetovnog ‘lightshowa’. Jer premalo svjetla i previše svjetla ima isti učinak.
Ako se dakle ta tema čitatelju učini pasé, budimo ipak oprezni, jer povijest se, hoćeš-nećeš, ponavlja, samo u nekom drugom ‘trendu’. Poučak o svjetlu nije stoga naodmet upamtiti”, ističe Lončarević i zaključuje:
“Naposljetku ostaje nam priča ‘Otmica nevjeste’. Semantički višeslojna i komprimirana, zasluživala bi poseban ogled. Recimo stoga samo da je ta priča zapravo ‘dijalog’ o naravi i biti svećeništva, koje, uostalom kao ni štogod drugo, nije onakvo kakvim se čini na prvi pogled. Zato i ove priče, kao i život, treba znati čitati na drugi.” •
