StoryEditor

Nakon nekoliko zbirki poezije Nada Topić objavila je i svoj prvi roman. Evo zašto nosi naslov "Morpho amathonte", i što to uopće znači?

Piše Mia Sesartić
24. studenog 2021. - 17:13

Nada Topić svestrana je književnica čije bi se knjige trebale prevoditi na strane jezike, kako bi ljudi izvan Solina i Hrvatske osjetili emociju i dobrotu kojom Nada zrači, suptilnost kojom odišu njezina djela. Svijet uz Nadine knjige može biti samo bolji!

Mogli bi se tako sažeti komentari publike i čitatelja koji su se mogli čuti u sklopu predstavljanja njezina prvog romana "Morpho amathonte" u Teatrinu solinske Gradske knjižnice.

Ovo je prvi Nadin roman, ali ne i prvo djelo jer, kako je kazao moderator ove večeri, knjižničar Jurica Benzon, do sada je autorica objavila i pet zbirki pjesama, slikovnicu, dvije knjige lirskih proza, kao i znanstvenu monografiju "Knjižara Morpurgo u Splitu (1860. – 1947.) i razvoj kulture čitanja".

Svoje tekstove također objavljuje u časopisima, zbornicima, na Trećem programu Hrvatskog radija, internetskim portalima, a vodi i čitateljski klub u solinskoj Gradskoj knjižnici pod nazivom "Kult(na) ura".

image
Autorica sa svojim romanom
Jakov Teklić

– "Morpho amathonte" latinski je naziv za vrstu egzotičnog, plavog tropskog leptira, koji se na različite načine pojavljuje u romanu. Perpetuira iz jednog ulomka u drugi, iz jednog pripovjedačkog glasa u drugi, i pojavljuje se vrlo konkretno, kao tetovaža na leđima jedne djevojke, kao naljepnica na koricama jedne knjige, kao reklama u izlogu jedne turističke agencije..., jednako kao i što moji likovi prezentiraju određenu vrstu ljudi.

Svi oni su arhetipovi, zato sam pojavljivanjem tog leptira željela naglasiti karaktere likova u romanu – kazala je Nada Topić o svojemu romanu prvijencu, kojemu se radnja odvija u Parizu i u kojemu je glavna junakinja migrantica Yordana iz Bugarske.

– "Morpho amathonte" poetski je roman, nije dokumentaran ni realističan, koketira pomalo s bajkom, ali ipak zrcali današnji suvremeni trenutak kojemu svjedočimo, primjerice valu migranata.

Roman govori o ljudima s margine, s rubova društva, o različitim oblicima fizičkog i psihičkog nasilja, o raznim traumatskim iskustvima...

Također, tu je tema poraća, trauma koje su ostale iza Domovinskog rata, ali to je sve drugi, dublji sloj romana, talog nad kojim je pisan roman. Nije prvi plan, već se suptilno nazire kroz životne priče likova – navela je autorica, a također je pojasnila zbog čega je za mjesto radnje odabrala multietnički glavni grad Francuske.

image
Nada potpisuje knjige na solinskoj promociji
Jakov Teklić

– Sve priče su napisane iz perspektive samih likova i kada sam ih počela pisati, jezik kojim govore nije se uklapao u naše podneblje, bio je nekako univerzalniji. A budući da je roman fikcija, sebi sam dopustila da se odmaknem od lokalnog i zavičajnog, da idem na globalnu, širu sliku svijeta. Zapravo je svejedno gdje se događa radnja.

U konačnici to okruženje grada nije primarno, nego je stavljen naglasak na ljudske sudbine, jer te su se priče mogle odvijati bilo gdje – istaknula je Nada Topić, a o daljnjim planovima otkrila kako joj je u rukopisu zbirka od 40-ak pjesama pod nazivom "Majka", koja će zaokružiti "obiteljsku trilogiju" i tako se "pridružiti" već objavljenim zbirkama "Otac" i "Sestra".

Roman "Morpho amathonte" objavila je nakladnička kuća V.B.Z. iz Zagreba, a ovom je prigodom o autorici i knjizi govorila njezina urednica Marija Bošnjak.

– Najbolja je usmena preporuka koju dobiješ za čitanje neke knjige, tako da sam sigurna da će i ova Nadina knjiga biti čitana jer Nada fantastično piše, njezine knjige su inspirativne i s njom je užitak surađivati – poručila je Marija Bošnjak.

Program predstavljanja upotpunile su uz flautu i klarinet sestre Marija i Gorana Grubić. Marija i Gorana su, inače, polaznice Glazbene škole "Josip Hatze", a nekadašnje učenice Osnovne škole Vjekoslava Paraća iz Svetoga Kaja, gdje Nada Topić radi kao školska knjižničarka.

– Posebno mi je drago vidjeti Mariju i Goranu, one prate pjesmom većinu mojih predstavljanja u Solinu – zaključila je autorica.

Što je lakše?
– Proza ostavi uvijek više prostora za ono što želiš reći nego poezija. Međutim, s druge strane, neke zbirke pjesama pisala sam dulje nego roman... Tako da mi je pisanje prvog romana bilo istodobno i lako i teško – kazala je književnica o svom prvijencu.

item - id = 1145722
related id = 0 -> 1052912
related id = 1 -> 1041652
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2021 17:13