Ona čuvena izreka koja veli kako život piše romane, romantični je mit. Život je puno banalniji i uglavnom piše samo dijagnoze. Ipak, povremeno zna režirati vrlo osebujne, čak bizarne obrate. Jedan takav zbio se kad je Pero Kvesić poželio sabrati sav svoj poetski opus (koji se sastoji od dvije knjige i manjeg broja radova u rinfuzi) između korica jednoga sveska pod naslovom “Zaboravljeno pjesništvo”.
Zadnja osoba koju bih očekivao u ulozi “pogovarača” koji “odjavljuje” knjigu ozloglašenog ljevičara bio bi netko s reputacijom hadezeova barakaša, ali to se čudo zaista dogodilo. Ono bi zacijelo izostalo da se karijera dotičnog čimbenika nije karambolirala na krivudavim cestama povijesne zbiljnosti. Radi se, naime, o Nevenu Jurici koji je, osim po prvoboračkim ...