Rađe bi tri dana bila negdi di je skupo, nego misec dana tamo di ni za kruva nemaju, rekla je zabrinuta mama Martini Divić, i pogriješila. Srećom

Ima knjiga koje vas kupe već prvom rečenicom.

Mene je, recimo, Martina Divić osvojila ovakvim ulaskom u putopisni libar pod naslovom “Ne postoji sutra u Atru”: “Sjedile smo na balkonu u kupaćim kostimima i kruhom valjale pržena jaja na tanjuru.” Da se njezina knjiga nije odmakla puno dalje od Gornje Vale u Drveniku, gdje je sve počelo, svejedno bi me zanimalo što autorica ima reći.

Dapače, podnaslov “Priče iz Afrike”, pa još u paketu s biografskom bilješkom gdje stoji kako spisateljica nije navršila tridesetu, nije na mene djelovao nimalo poticajno. Kao i sve stare prdonje od Krista naovamo, njegujem čvrsto uvjerenje kako s današnjim mladima nešto nije u redu.