Prikaz neke knjige nije kviz, pa ga je neumjesno započinjati pitalicom, ali dopustite mi taj luksuz. Zamislite zemlju u kojoj visoko obrazovana profesionalka, recimo psihologinja zaposlena u sustavu javne skrbi, ne može kupiti novi automobil, čak ni najniže kategorije, niti sebi priuštiti pristojan podstanarski stan, jer su najamnine besramno visoke. Zamislite nadalje zemlju u kojoj medijska novinska ponuda izgleda ovako: "Kao i obično, nije bilo nikakvih zanimljivih vijesti. Rezultati ankete pokazali su da se podrška određenim političkim strankama promijenila za nekoliko posto, turisti koji su zbog manjka javnih toaleta prisiljeni pronalaziti kreativna rješenja kada trebaju ići na WC i dalje nastavljaju zgražati lokalno stanovništvo." Imaginirajte još malo: zemlju u kojoj je sustav socijalne skrbi toliko zaribao da fali mjesta u domovima za nezbrinutu djecu, u kojoj se mnogi roditelji tvrdoglavo odupiru cijepljenju svojih mališana, u kojoj je bolnički odjel hitne pomoći prekrcan ljudima koji satima čekaju da ih netko od službenog osoblja primijeti...
Leš na polju lave
Vjerojatno ćete reći da je pitanje jednostavno i da svatko zna odgovor na njega. Ta zemlja može biti samo Hrvatska, a ako već treba identificirati i konkretni grad, onda se sigurno radi o Splitu, zar ne? Ne baš. Ustvari, uopće ne. Zemlja je udaljena tisućama kilometara ne samo od nas, nego od bilo koje druge države. Sve ove sumorne potankosti opisuju svakodnevicu Islanda odnosno njegova glavnog grada Reykjavika, barem ako je vjerovati uglednoj spisateljici Yrsi Sigurðardóttir, kojoj je kod nas upravo objavljen roman "Bezdan" u prijevodu Vanje Veršić.
Pisce s europskog sjevera odavno već prati reputacija da su vrlo angažirani i glasni kritičari prilika u svojim zemljama te da dovode u pitanje raširene predodžbe o njima kao o državama društvene harmonije i obilja. Trebalo je malo vremena da se i Yrsa (oslovljavam je imenom, jer Islanđani umjesto prezimena imaju patronime, a njezin je predugačak i, za naše uho, prekompliciran) pridruži ovome trendu.
"Bezdan" je već četvrti naslov iz serijala o detektivu Huldaru i dječjoj psihologinji Freyji preveden na hrvatski. Ispočetka, činilo se da imamo posla s autoricom koja je čvrsto ušančena u žanrovske konvencije i slabo mari za dodanu književnu vrijednost, psihološka nijansiranja ili socijalnu analitičnost. No svakim sljedećim naslovom pokazivala je kako nije samo dobra, pouzdana literarna obrtnica koja vješto zapliće radnju i održava napetost, nego spisateljica čiji interesi nadilaze puku konstrukciju zavodljive priče.
"Bezdan" započinje na polju lave nedaleko od Reykjavika, preko puta rezidencije islandskog premijera. Na lokalitetu koji je nekad služio kao mjesto pogubljenja, pronađen je obješen muškarac u čija je prsa zakucan čavao. Tajming nije mogao biti gori jer je u gradu visoka kineska delegacija. Vrlo brzo ustanovit će se da je žrtva imućni 32-godišnjak koji se obogatio na Wall Streetu upravljajući kupovinom i prodajom potraživanja islandskih kreditora koja su preplavila tržište nakon financijskog kolapsa. Imamo, dakle, dašak visoke politike i krupnog kapitala, a tome će se izazovnom koktelu uskoro pridružiti i seks uz puno nasilja.
Čvrsta konstrukcija
Yrsa je inženjerka građevine (bez obzira na činjenicu što je vrlo plodna spisateljica čije su knjige prevedene u tridesetak zemalja i prodaju se u vrtoglavim nakladama, još uvijek se bavi projektiranjem, ali na pola radnog vremena), pa itekako drži do čvrstoće konstrukcije svojih romana.
Temeljnome – nazovimo ga enigmatskom – sloju, skladno i bešavno pridružene su dionice kojima dojmljivo raspisuje dinamiku odnosa među osebujnim likovima, jednako onima iz stalnoga postava, dakle, istražnoga tima, kao i karaktera kojima se oni bave pokušavajući riješiti zagonetku ubojstva.
K tome, po cijeloj knjizi raspršene su nenametljive digresije koje opisuju islandski društveni prezent. On Yrsu nimalo ne impresionira, nego se, dapače, trudi dokazati kako su uvriježene laskave predodžbe o toj zemlji veoma upitne. Iako u intervjuima ističe kako iznimno poštuje Agathu Christie, njezin rukopis odaje veću bliskost s praksom hard-boileda nego sa školom whodunita, pa joj neke rečenice zrcale utjecaj Raymonda Chandlera kao, primjerice, ova: "Bio je poput sushija iz supermarketa – gotovo autentičan, ali ne sasvim." No radi se tek o perifernim sličnostima, jer je Yrsa samosvojna autorica, autentična i svježa kao reful ledenog vjetra koji šamara njezine likove.