Splitska galerija “Manuš”, u Livanjskoj ulici, 20. lipnja otvara izložbu radova američkog umjetnika Matta Mullicana nazvanu “Feeling Pictures”, koja će ostati postavljena sve do 20. rujna. Bit će ovo drugo gostovanje ovog zanimljivog autora u Splitu, budući da je prvi put bio gost galerije “Kula” prije tri godine.
Rad Matta Mullicana intrigantan je i globalno poznat i ne uklapa se u općeprihvaćene umjetničke kategorije i nomenklaturu. Tako se, na primjer, od samih početaka intenzivno bavi performansima pod hipnozom te u stanju transa nastupa pred publikom pokušavajući tako demistificirati odnos umjetničkog djela i procesa percepcije. U neprekidnom pokušaju da objasni i strukturira ono što je oko njega, Mullican je od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio na razvoju složenog sustava modela i simbola koji naziva “pet svjetova”, a koji odgovaraju različitim razinama percepcije predstavljenima s pet boja.
Priroda misli
Tako zelena boja sugerira fizičke, materijalne elemente, plava svakodnevni život koji Mullican naziva “svijet bez okvira”, žuta označava mjesto gdje predmeti postaju vrijedni, kamo spada i umjetnost, a po Mullicanu je to “svijet u okviru”, crno-bijelo je rezervirano za jezik i simbole, a crvena boja za subjektivnost i ideje. S vremenom je Mullican ovaj složeni znakovni sustav razvio u svojevrsnu sveobuhvatnu kozmologiju. Sustav obuhvaća znakove, piktograme i slike koje nas okružuju u svakodnevnom životu, odnosno piktograme i slike stvorene u području mašte i fantazije. Njihova ponavljanja i kontekstualizacija te međusobne referencije stvorili su Mullicanov specifični vizualni vokabular iz kojeg umjetnik razvija različite modele prezentacije.
– U središtu je umjetničkog poziva Matta Mullicana pokušati dokučiti prirodu misli – kaže Dalibor Prančević, kustos izložbe u “Manušu”. – Stoga se njegovi radovi tek uvjetno nazivaju slikama, a on nipošto slikarom. Status slike kao objekta namijenjenog pukoj formalnoj analizi Mullicana uopće ne zanima, nego slici pristupa kao mediju uspostave psihičke relacije. Njegovi radovi nose signalizacijsku funkciju i usmjeravaju ka nekom obliku slobodne komunikacije. To su redom samosvojni prostori izrazita simboličkog naboja, ali i dojmljive pikturalne vrijednosti. Osoben pristup Matta Mullicana umjetničkoj produkciji rezultirao je specifičnim vizualnim sustavom, odnosno njegovim subjektivnim modelom pet svjetova. Mullicanovi radovi i njihove komponente neprestance se pomjeraju razinama tog subjektivnog modela, čime se postiže suptilna dinamika njihova doživljaja. Umjetnikova kozmologija zapravo predstavlja početak krajnje fiktivnog i posve rastvorenog subjektivnog diskursa. Koliko god umjetnik postavlja gabarite njezinoj strukturi, ona uvijek ostaje otvorena za upisivanje novih iskustava i svježih značenja – kaže Prančević.
Radeći u različitim medijima i koristeći reprezentacijske sustave, Mullican publiku kroz osebujni jezik simbola uvodi u uistinu jedinstveno viđenje svijeta, a sve u iskrenom vjerovanju da je upravo umjetnost ta koja ima alate i mogućnosti proniknuti u različite sfere koje čine naše cjelokupno postojanje. U skladu s newyorškom umjetničkom scenom sedamdesetih i osamdesetih godina, gdje je svoj umjetnički put započeo u krugu umjetnika koji su u povijesti umjetnosti 20. stoljeća postali poznati kao The Pictures Generation, Mullican se već tada usmjerio na istraživanje važnosti metoda i kodova vizualnog jezika.
– No, za razliku od ostalih predstavnika svoje generacije, Mullican je, u potpunosti lišen ironije i cinizma, kroz sljedeće dekade sustavno razvijao svoj uistinu specifičan svijet vizualnih simbola i umjetničkih strategija kojima se usmjerio više na subjektivno iskustvo percepcije i imaginacije svijeta negoli na objektivne okolnosti koje nas u društvenom kontekstu određuju – kaže Jasminka Babić o Mullicanovoj umjetnosti.
– U današnjem vremenu u kojem smo izloženi hiperprodukciji slika i manipulativnim aparatima koji definiraju sadržaj i način na koji percipiramo svoju okolinu, uvid u osebujni imaginarij Matta Mullicana uistinu je prilika da se podsjetimo na sposobnost i snagu umjetničke vizije i kreacije da potakne aktivno promišljanje svijeta u kojem živimo – zaključuje Babić.
Umjetnost u krvi
Matt Mullican živi i radi u Berlinu i New Yorku, slovi kao jedan od najvažnijih umjetnika svoje generacije, a imao je brojne samostalne izložbe, od kojih se mogu izdvojiti one u galerijama i muzejima kao što su MoMA u New Yorku, Tate Modern u Londonu, Metropolitan Museum u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu... Njegovi radovi prikazani su više puta na Dokumenti i na Venecijanskom bijenalu te na bijenalu u Sao Paulu, a uzgred budi rečeno, postižu cijene i do 150 tisuća dolara i više.
Matt Mullican sin je dvoje rasnih umjetnika – oca Leeja Mullicana, prvaka umjetničkog pokreta Dynaton, koji su kritičari opisali “jednim od najluđih, agresivnih, romantičnih, zavodljivih, svemirskih” pravaca prošlog stoljeća, te majke Luchite Hurtado, Amerikanke rođene u Venezueli, kojoj je on treći od četiri sina iz tri braka. Gospođa Hurtado, koja je preminula prije tri godine, zamalo napunivši stotu, izuzetno je zanimljiva. Još šezdesetih se posvetila umjetnosti, no radila je daleko od očiju javnosti, stavljajući obitelj prije svega.
Otkrivena je tek kad je došla u svoje devedesete, a njezina izložba u Londonu u “Serpentine galeriji” 2019. bila je senzacija te ju je magazin Time uvrstio među 100 najutjecajnijih umjetnica te godine.
– Ja sam poznati umjetnik, no ona je slavna – kazao je Matt Mullican za Slobodnu Dalmaciju. – Bilo je nevjerojatno vidjeti svu silu doista važnih ljudi, čak i celebrityja, koji su se gurali oko nje dok sam je vozio u kolicima na otvorenju u Londonu. Mogla je hodati, ali bilo joj je draže da je vozim... Zašto je čekala tako dugo da se predstavi svijetu? Nije joj bilo važno. Jednostavno, njoj to nije bilo važno! Važan joj je bio rad, a ne izlaganje i slava. Uostalom, ona je i sama rekla: Prvo obitelj, a onda sve ostalo! Bila je izvanredna osoba, zadnja umjetnica jednog iščezloga svijeta.
Poznavala je osobno sve važne umjetnike svoga doba – od Fride Cahlo do Marcela Duchampa! Nevjerojatna žena, prava Latina i velika majka i umjetnica. Mislim da sam od nje povukao dobre umjetničke gene pa su i moja djeca, sin i kći, blizanci, također odlični umjetnici. Doduše, bilo bi zbilja neobično da su izabrali išta drugo – baka i djed umjetnici, otac umjetnik, majka kustosica... Umjetnost im je u krvi! – kazao je Mullican. •