StoryEditor
Ostalougledni slavljenik

Arheološki muzej u Splitu, najstariji muzejska institucija jugoistočne Europe, koronski skromno slavi 200. rođendan uz potrebu hitne rekonstrukcije

13. lipnja 2020. - 08:00
Ante Jurčević: Obilježavanje velike obljetnice neće biti praćeno pompom, tek svečana akademija i nekoliko prigodnih izložbiSaša Burić/hanza media

Europa je još vidala rane nakon Napoleonskih ratova, a Split bijaše grad s niti osam tisuća duša, u kojemu se uglavnom živjelo kao na selu, od maslina, loza i srdela, kad je tog 12. svibnja 1818. Franjo I. sa suprugom Karlom Augustom, obilazeći novostečene krajeve koji su Monarhiji pripali nakon Bečkog kongresa, banuo podno Marjana. I bi Njegovo Veličanstvo, s ukusom odnjegovanim na lijepim zasadama prosvjetiteljstva i klasicizma, zatečeno, štoviše fascinirano onim što vidi, što je onom tipično germanskom pedantnošću bilježio u svoj dnevnik.

A vidio je Dioklecijanovu palaču, Peristil, mauzolej, zbirke antičkih umjetnina koje su čuvale neke aristokratske obitelji na tragu tradicije uspostavljene još od splitskih renesansnih humanista okupljenih oko Marulića, vidje Salonu, Pompeje iz njegova carstva... Oko tih 'austrijskih Pompeja' bijaše tek nekoliko po obroncima Kozjaka raštrkanih zaselaka čiji stanovnici prispješe ovdje (Kljakovići iz Kljaka, Barišići iz Kričaka, Katići iz Postinja...), nakon Kandijskog rata i pomicanja granice s Turcima. Ni župe vlastite taj Solin nije imao, a živjelo se ponajviše od ovaca i koza...

Dvije godine nakon Franjina posjeta Splitu prvo, carevom odlukom od 14. srpnja 1820., a potom i dekretom dalmatinske vlade, koja je zasjedala u Zadru, tadašnjoj metropoli Dalmacije, od 22. kolovoza osnovan je Arheološki muzej, kao prva muzejska institucija u jugoistočnoj Europi. Tomu je, evo, okruglo dva stoljeća, a tih okruglih 200 ljeta bio bi značajan događaj i za puno veće kulture od ove domaće, naše.

Za prvog ravnatelja imenovan je dr. Karlo Lanza, jedan od kolekcionara čiju zbirku je Njegovo Visočanstvo vidjelo tijekom posjeta Splitu, a kao mjesto za smještaj nalaza određena je crkva Dušice uz Srebrna vrata. No, od toga se brzo odustalo, pa je sljedećih desetljeća, baveći se iskopima u Saloni i otkupom spomenika od privatnika, muzej nekoliko puta mijenjao adresu, da bi 1870. za njegov trajniji smještaj bila određena zgrada do tada u vlasništvu Klasične gimnazije, uz istočni zid Diokecijanove palače, na mjestu današnjeg Pazara. (U to vrijeme, poput onih na današnjoj rivi, i uz istočnu i sjevernu stanu palače bijahu 'naslonjene' brojne građevine.)

Zlatno doba Arheološkog muzeja i arheologije uopće počinje 1884. godine imenovanjem don Frane Bulića, tog kolosa hrvatske kulture, na mjesto ravnatelja splitske institucije. Za nabrajanje svega onoga što je iskopao i otkrio, pročitao i protumačio, istražio, objavio i za što se izborio trebalo bi nam kudikamo više prostora od formata jednog prigodnog novinskog teksta, no, dovoljno je tek spomenuti kameni ulomak s imenom kneza Trpimira i sarkofag kraljice Jelene. Njegov ugled u svijetu bio je zalog za domaćinstvo Prvom kongresu za starokršćansku arheologiju 1894. godine. Imao je i audijenciju kod cara Franje Josipa, a austro-ugarske vlasti bijahu mu sklone jer na svjetlo je iznosio dokaze o temeljima kršćanske kulture kojom se Carstvo dičilo.

PAD MUZEJA NAKON PADA AUSTRO-UGARSKE

Rezultati don Franina rada, praćeni njegovom upornošću, bili su argument za gradnju nove muzejske zgrade, ove iste u kojoj se Arheološki muzej, ma koliko mu tijesno bilo, nalazi i danas. Sama gradnja počela je 1912. i završena je neposredno prije početka Velikog rata, u lipnju 1914. Projekt su napravili austrijski arhitekti August Kirstein i Fridrich Ohmann, a, zanimljivo, zgrada splitskog muzeja ima čitav niz dodirnih točaka, pogotovo u pitanju pročelja, s arheološkim muzejem u Carnuturmu, danas Bad Deutsch-Altlenburgu, podignutom desetljeće ranije. Do određenih izmjena u odnosu na nacrt došlo je tijekom same gradnje, što je, prije svega, vezano uz unutrašnji raspored prostorija.

Unutar muzeja bili su i stanovi za ravnatelja i čuvara, a postojeći koncept trajao je sve do 1962. godine i smrti don Franina nasljednika Mihovila Abramića. Već u kasnim pedesetima minulog stoljeća prostor muzeja s lapidarijem u dvorištu te glavnom dvoranom za stalni postav i dvije manje dvorane, od kojih je u sjevernoj bio prapovijesni materijal, a u južnoj 'Bulićeva zbirka', pokazao se nedostatnim. Nije bilo dvorana ni za povremene, prigodne i gostujuće izložbe, a prostora za rad nedostajalo je kustosima i konzervatorima. Logično rješenje bilo je iseljenje dvaju stanova...

S padom Austro-Ugarske završila je zlatna era Salone i Arheološkog muzeja, u Kraljevini SHS, potom Kraljevini Jugoslaviji, za solinsku spomeničku baštinu nije mario nitko. U FNRJ i, potom SFRJ, ulaganja u domaće Pompeje su minimalna, tek tolika da ih se održi na površini, no djelatnost muzeja širi se i na Issu i Naronu. Pozornost šire javnosti na Salonu skrenuta su tek u drugoj polovici osamdesetih s izgradnjom zaobilaznice, koja je zaobišla sve osim antičkog grada, metropole ove obale Jadrana, pod zemljom.

Čitava južna strana Salone, zajedno s nikad istraženom lukom, odsječena je od ostatka svijeta, a, političkom voljom moderna četverotračna prometnica prošla je tik uz teatar i svega pedesetak metara od amfiteatra... Gradnji zaobilaznice prethodila su arheološka istraživanja koja su iznjedrila obilje dostatno za cijeli jedan novi muzej, no sve što je, osim pokretnog materijala, iz zemlje solinske iskopano, zemlji solinskoj je vraćeno, zatrpano. I taj čin zatrpavanja bijaše jedan od većih skandala u ovdašnjoj kulturi tog desetljeća, ali, eto, tako se ipak moglo čuti da tu negdje postoji neka Salona...

ARHEOLOZI KAO AVANGARDA ASFALTA

Taj trend, da arheolozi nastupaju kao avangarda asfaltu, nastavljen je i u u samostalnoj Hrvatskoj. Tako su istraživanja provođena u Zvonimirovoj ulici, glavnoj ulici centra Solina, te Radićevoj ulici tijekom gradnje plinovoda ili na nekropolama na koje će kasnije sjesti nove stambene zgrade ili trgovački centri... Muzejski depoi odavno su postali pretijesni za sve ono što je i na takav način otkriveno. U nedavno od šipražja očišćenom perivoju sa zapadne strane muzeja više je gromila s naslaganim bovanima, kao kad se kamenje pripremi za paljenje klačine, ono kad se od vapnenca pravi kreč, živo vapno.

Sve to,

Svi ravnatelji muzeja

Carlo Lanza 1820. - 1832.
Josip Čobarnić 1832. - 1842.
Francesco Carrara 1842. - 1853.
Sebastijan Giovannizio 1853. - 1858.
Šime Ljubić 1858. - 1863.
Francesco Lanza 1863. - 1872.
Ivan Dević 1872.
Mihovil Glavinić 1872. - 1883.
Josip Alačević 1883. - 1884.
Frane Bulić 1884. - 1926.
Mihovil Abramić 1926. - 1949.
Duje Rendić-Miočević 1949. - 1954.
Branimir Gabričević 1955. - 1966.
Mladen Nikolanci 1966. - 1971.
Željko Rapanić 1971. - 1980.
Nenad Cambi 1980. - 1982.
Branko Kirigin 1983. - 1987.
Emilio Marin 1988. - 2004.
Zrinka Buljević 2004. - 2013.
Damir Kliškić 2013. - 2019.
Ante Jurčević 2020. -

te gromile kamenja, epigrafski su spomenici, ukupno ih je sedam tisuća, s natpisima, mahom još neodgonetnutim, od kojih bi svaki svoje mjesto imao u bilo kojem svjetskom arheološkom muzeju. Eh, da, održan je 1994., u povodu stote obljetnice prvog takvog događaja, još jedan Kongres za starokršćansku arheologiju... I u Naroni su otkriveni oni kipovi.
I, evo nas, u godini korone i zagrebačkog potresa, najstarija muzejska institucija u jugoistočnoj Europi ovog ljeta slavi 200. rođendan, pa je prigoda za podvlačenje crte.

- Sve što je od Salone ostalo, sačuvano je zahvaljujući djelovanju Arheološkog muzeja - kazuje dr. Ante Jurčević, ravnatelj institucije iz splitske Zrinsko-frankopanske ulice. - Da nije bilo Muzeja, pitanje je što bi sa svim tim bilo. Osim toga, njegov doprinos hrvatskoj kulturi je nemjerljiv, iz ovog Muzeja ponikle su katedre za arheologiju Filozofskih fakulteta u Zadru i Zagrebu, odavde je krenuo i Konzervatorski odjel u Splitu...

Međutim, recepcija Arheološkog muzeja u javnosti je skromna, prošle godine, unatoč turističkom bumu koji zadnjih godina pogađa Split, spomenike i zbirke u Zrinsko-frankopanskoj ulici, koje bi, kada bi se ponudile i prodale na dražbama bjelosvjetskih aukcijskih kuća popunile poprilično rupa u državnom proračunu i još bi ponešto ostalo, razgledalo je svega sedam tisuća posjetitelja. Salonu, odnosno ono što je od nje iskopano i sačuvano, budući da je njezin veći dio još uvijek pod maslinama, vinogradima, vrtovima ili, još češće, brnistrama, rašeljkama i kupinama, posjetilo je oko 30 tisuća gostiju.

- Problem nam je što nemamo muzejskog pedagoga i svoga marketinškog stručnjaka, tako da sa svojom djelatnošću ostajemo zatvoreni sami u sebe - govori ravnatelj Jurčević, te dodaje da je i samoj muzejskoj zgradi potrebna hitna rekonstrukcija jer sve je već nagrizao zub vremena pa se tako zimus urušio i dio fumara iznad sjevernog ulaza.

A obilježavanje velike obljetnice neće biti praćeno velikom pompom, tek svečana akademija i nekoliko prigodnih izložbi. Među njima neće biti ranije najavljivana izložba materijala pronađenog prije 33 godine na zaobilaznici koji još nije prezentiran javnosti, još nije sve konzervirano i pripremljeno.

- To je naš dug, ali nije vezan uz obljetnicu i povijest muzeja pa ćemo ga morati preskočiti. Ali, napominjem, to smo dužni napraviti - zaključuje ravnatelj dr. Ante Jurčević.

Korona smanjila budžet

Kad je zbog proglašenja epidemije koronavirusa postalo jasno da je nemoguće realizirati veći dio programskih aktivnosti vezanih uz jubilej splitske institucije, Arheološki muzej je, na zahtjev Ministarstva kulture, napravio izmjene financijskog plana za 2020. godinu.

Tako se odustalo od ranije planiranih izložbi 'Sjaj arheološke knjige: iz knjižnice Arheološkog muzeja u Splitu', 'Kamen po kamen - Muzej', 'Bookmark Arheologija', 'Fotografija i Salona. Crno-bijela umjetnost', te knjige i izložbe 'U temeljima hrvatske arheologije: 200 godina Arheološkog muzeja u Splitu'.

Sredstva predviđena za tu namjenu prenamijenjena su za investicijske potpore: 'Izrada elaborata sanacije šest dimnjaka i krovišta na zgradi Arheološkog muzeja, modernizacija sustava tehničke zaštite u muzeju, procjene stanja i sanaciju dendroflore u muzejskom vrtu, te održavanje prostora u Saloni i samom muzeju.
Sve izložbe i programe predviđene za obilježavanje obljetnice, muzej će, kako najavljuje ravnatelj dr. Ante Jurčević, nastojati realizirati u 2021. godini.

U jubilarnoj 2020. godini u planu je jedna velika izložba posvećena arheološkim istraživanjima na Visu, koje Arheološki muzej u Splitu provodi u zadnjih 60-ak godina, te nekoliko manjih izložbi. Zapravo sve zavisi o tome hoće li se epidemija ponovo javiti i koliko će utjecati na organizaciju samih događanja.

Utjecajni muzejski časopis

Godine 1878. Mihovil Glavinić i Josip Alačević pokrenuli su časopis 'Bullettino di arheologia e storia dalmata' kao glasilo Arheološkog muzeja u Splitu. Njegov program, naravno, sadržan je u samom imenu časopisa, koji sve do kraja Prvog svjetskog rata, iako hrvatski nije bio isključen, izlazi na talijanskom jeziku, tadašnjem, kako je napomenuo Glavinić u uvodniku prvog broja, diplomatskom jeziku arheologije. No, od 1920. glasilo je pohrvaćeno te nosi ime 'Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku'. Pod tim imenom, uz neznatan prekid između 2005. i 2007., kada u naslovu umjesto historije stoji povijest, izlazi do danas.

Donošenje popisa svih urednika i suradnika iz zemlje i svijeta tijekom minule 142 godine nalikovalo bi svojevrsnom telefonskom imeniku, no, valja napomenuti da ga je od 1884. prvo kao suurednik, a četiri godine kasnije i urednik, sve do 1920. uređivao don Frane Bulić, koji je do danas ostao najplodniji autor u njemu, nerijetko ispisujući sam čitava godišta.

Na uredničkom mjestu naslijedio ga je Mihovil Abramić. Časopis danas uređuje dr. Sanja Ivčević, muzejska savjetnica, i upravo je u pripremi 113. broj. Naravno, u međuvremenu 'Vjesnik' je počeo izlaziti i dvojezično, može ga se pronaći i na 'Hrčku'... Doprinos ovog glasila arheološkoj znanosti je, dakako, nemjerljiv.

Svi ravnatelji muzeja

Carlo Lanza 1820. - 1832.
Josip Čobarnić 1832. - 1842.
Francesco Carrara 1842. - 1853.
Sebastijan Giovannizio 1853. - 1858.
Šime Ljubić 1858. - 1863.
Francesco Lanza 1863. - 1872.
Ivan Dević 1872.
Mihovil Glavinić 1872. - 1883.
Josip Alačević 1883. - 1884.
Frane Bulić 1884. - 1926.
Mihovil Abramić 1926. - 1949.
Duje Rendić-Miočević 1949. - 1954.
Branimir Gabričević 1955. - 1966.
Mladen Nikolanci 1966. - 1971.
Željko Rapanić 1971. - 1980.
Nenad Cambi 1980. - 1982.
Branko Kirigin 1983. - 1987.
Emilio Marin 1988. - 2004.
Zrinka Buljević 2004. - 2013.
Damir Kliškić 2013. - 2019.
Ante Jurčević 2020. -

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 20:14