Prošla je godina dana od kada je hrvatsko povijesno pismo poljičica proglašeno zaštićenim kulturnim dobrom, što je obradovalo brojne Poljičane, nasljednike nekoć slavne knežije, koje resi jak osjećaj pripadnosti svojoj zajednici.
Zahvaljujući Savezu za Poljica i Zavičajnoj kući Gornjih Poljica okupili su se da bi obilježili taj značajan datum, spomenuli zaslužne koji su uporno radili na toj ideji i – dogovorili se što dalje. Jer taj je dokument samo stepenica koja je bila nužna da se dade značaj pismu koje je bilo u širokoj javnoj upotrebi na području srednje Dalmacije, a njegovo ponovno korištenje, “vraćanje u život”, prati niz ciljeva, važnih za budućnost ovoga područja.
Idući korak je vrlo ambiciozan – prebacivanje poljičice u digitalni format. Taj je zadatak uzeo na sebe dizajner dr. Filip Cvitić, predavač na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji će izraditi digitalni font poljičice i tako je prenijeti tehnološki u 21. stoljeće:
I na velikom ekranu
- Digitalizacija poljičkog i hrvatskog povijesnog pisma poljičice omogućit će da se ova važna sastavnica hrvatske kulturne baštine promovira kroz modernizaciju i prilagođavanje današnjemu vremenu zato što se kreiranjem fontova nadahnutih tradicionalnim pismima i stilovima specifičnim za određene regije olakšava vizualna komunikacija. Tipografija uz to omogućuje izražavanje povijesti i identiteta kroz dizajn.
Stoga čestitam Savezu za Poljica na odluci da pristupi izradi digitalnog fonta poljičice ne samo zato što će to pridonijeti prenošenju ovog povijesnog pisma Poljičke knežije na nove generacije, a time i njezinu očuvanju i zaštiti, nego i očuvanju, zaštiti i prezentaciji sveukupne poljičke kulturne baštine i njezinoj afirmaciji kroz stvaranje novih vrijednosti od proizvoda do usluga.
Digitalizacija fonta igra ključnu ulogu u tipografiji jer omogućuje jednostavnu konzistentnu primjenu i prilagodbu na različitim digitalnim platformama, od mobilnih uređaja do velikih ekrana, bez gubitka kvalitete. Proces izrade digitalnog fonta zahtijeva tehničku preciznost i umjetničku vještinu – kaže dr. Cvitić.
Od studenog prošle godine, kada je “Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja poljičice” upisano na Listu zaštićenih kulturnih dobara rješenjem Ministarstva kulture RH, pokrenuo se lanac edukativnih projekata, interaktivnih radionica i predavanja kako bi se zaniteresiralo učenike, najmlađu generaciju, za poljičicu, ili poljičku azbukvicu, poljičku bosančicu, arvaticu, zapadnu ili hrvatsku ćirilicu, kako je sve nazivaju.
Najviše se na tome radilo u OŠ “Srinjine” iz Srinjina, Srednjoj školi “Jure Kaštelan” iz Omiša, OŠ “Srijane” iz Srijana, OŠ “Žrnovnica” iz Žrnovnice te OŠ “Jesenice” iz Dugog Rata, gdje je interes pokazalo oko stotinjak učenika.
Poljičica - na glavi!
Omiški srednjoškolci pokazali su najveću kreativnost – učenici frizerskog usmjerenja lani su izbrijali slova poljičice na svojoj glavi i s takvom frizurom bili na zagrebačkoj svečanosti proglašenja poljičice nacionalnim kulturnim dobrom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici! Ove godine će povezati poljičicu i djela Jure Kašelana! Jurini “Jablani” i tekst na poljičici tiskat će se na magnetima i kuhinjskim krpama te će te proizvode predstaviti na raznim događanjima. Vrlo originalno!
Osim škola, velik angažman u popularizaciji poljičice na radionicama pokazali su članovi Saveza za Poljica Damir Vladušić i Snježana Kordun, te tajnica Ogranka Matice hrvatske u Podstrani Jelena Karaman, u suradnji s akademskom slikaricom Verom Mekinić. Računa se da je oko 300 djece učilo čitati i pisati poljičicu na radionicama s područja Splitsko- dalmatinske županije, najviše u Dugopolju i Vrgorcu, a jedna grupa je bila čak i u Bolu na Braču.
Sve je to samo nastavak onoga što su radile prethodne generacije na afirmaciji zapadnoćirilične sastavnice hrvatske “tropismenosti i trojezičnosti” uz već tada afirmiranu latiničnu i glagoljsku, a zasluge za njezinu znanstvenu afirmaciju pripadaju akademiku Mateu Žagaru, koji je terminološki legitimirao pojam poljičice u poglavlju o ćiriličnoj pismenosti u Dalmaciji u prvom svesku Povijesti hrvatskoga jezika iz 2009. godine:
- Za hrvatsku nacionalnu kulturu u cjelini ovakva identifikacija stanovništva sa svojim povijesnim pismom vrlo je važna. Nigdje nije tako potvrđena kao na ovom prostoru između Žrnovnice i Cetine, iako ćemo na zemljovidu zastupljenosti dokumenata zamijetiti širok raspon, od zadarskoga zaleđa pa do južnog Makarskog primorja, pa i na obližnjim otocima. U usporedbi sa živošću pisanja glagoljicom u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima, Poljica su također u znatnoj prednosti. Na otoku Krku, naprimjer, gdje je tradicija pisanja njome najduže potrajala, do 80-ih godina 20. stoljeća, glagoljica je već zauzela spomeničku vrijednost.
Ne samo turizam
Velike izmjene stanovništva pridonijele su svođenju glagoljice manje-više na turistički brend. Velika komparativna prednost Poljica u tom smislu upravo je u njegovanju živosti poljičice kao pisma koje i danas ima snagu identifikacije s lokalnim stanovništvom, u važnosti potvrde vlastita identiteta u bližem ili širem okružju. Zato, vjerujem, i dalje treba nastojati da njezino oživljavanje i čuvanje u zajednici ne bude samo dio turističke iskaznice, o kojoj smo uvodno govorili, nego i dio svakodevne kulturne svijesti – smatra akademik Mateo Žagar.
Na obilježavanju ovog važnog datuma podsjetilo se i tko su bili predlagatelji inicijative zaštite poljičice kao kulturnog dobra: Majda Rubić te Ante Mekinić, predsjednik Saveza za Poljica, koji je vrlo optimističan:
- Nasuprot predrasudi da su povijesna pisma mrtvo slovo na papiru, baš jedno takvo pismo oživilo je obamrla Poljica. Riječ je, naravno, o poljičkom i hrvatskom povijesnom pismu poljičici kojim su se Poljičani služili od 11. do 20. stoljeća, a kako stvari stoje – i opet će!
Naime, nakon što je poljičica zaštićena kao nacionalno nematerijalno kulturno dobro, na pomolu je i realizacija projekta digitalizacije poljičice, što će pridonijeti ne samo njezinu oživljavanju, nego i oživljavanju prijeko potrebnog zajedništva među Poljičanima. Pa ipak, ova dva mala čuda koja su se dogodila ili se događaju samo su, nadati se je, uvod u ono puno veće čudo koje mnogi Poljičani i prijatelji Poljica priželjkuju – renesansu Poljičke knežije u vidu povijesne regije Poljica, što poljičicu čini ne samo jamstvom opstojnosti poljičkog identiteta, nego i snažnim poticajem obnovi poljičkoga ponosa i statusa Poljica u budućnosti – veli Mekinić. •
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....