StoryEditor
Ostaloo jeziku, rode

Govori u Saboru, na televizijama, pa i kod kardinala Bozanića vrve štakanjem, dalikanjem, dakanjem, pogrešnom upotrebom vokativa i infinitiva...

Piše Nikola Kuvačić
10. lipnja 2020. - 12:45
Valja istaknuti da samo nekoliko akademski obrazovanih saborskih zastupnika zna koristiti peti padež vlastitih imenaDarko Tomaš/hanza media

Budući da sam umirovljenik, te u izobilju slobodna vremena, postao sam strastveni gledatelj televizijskih programa svih televizijskih kuća u Republici Hrvatskoj, pa ću ovdje, kao jezični laik (osim srednjoškolskoga klasičnoga obrazovanja), predočiti neka svoja jezična zapažanja o saborskome, televizijskome i kardinalovu govoru te još neke opservacije glede televizijskih anomalija općenito.

Posebna su mi poslastica prijenosi zasjedanja Hrvatskoga sabora, posebice kada u sabornici ostane svega nekoliko zastupnika, što je degutantno i zorno svjedoči o svom jadu i bijedi vrhuške (nositelja) naše dobrano (pret)plaćene zakonodavne vlasti. Jezični analfabetizam osobito se zapaža prigodom aktualnih prijepodneva, kada se u sabornici skupi nešto više zastupnika i kada čujemo ponajviše jezičnih pogrešaka koje govore o zaboravljenu ili pak nenaučenu gradivu osnovnoga i srednjoškolskoga obrazovanja. Tada čujemo mnoštvo vrijeđanja, štakanja, dalikanja, dakanja, pogrešnih padeža, pleonazma, pogrešne upotrebe infinitiva i sličnih jezičnih eskapada.

Vrijeđanje sugovornika, saborskih zastupnika, uglavnom je posljedica izostanka neargumentirane diskusije, ideoloških razlika ili obilata strančarenja te ponajviše izostanka temeljnoga kućnoga odgoja. Valja istaknuti da samo nekoliko akademski obrazovanih saborskih zastupnika zna koristiti peti padež vlastitih imena, desetak njih uopće ne znaju da hrvatski jezik poznaje tri narječja (štokavsko, čakavsko i kajkavsko), pa su izmislili i štakavsko narječje (umjesto što, koriste šta), baš ni jedan zastupnik ne zna da u hrvatskome jeziku nema upitnoga oblika da li, nekoliko njih idu da rade (umjesto, idu raditi), gotovo svi se služe pleonazmom, odnosno uzastopnim navođenjem istoznačnih riječi (ja, osobno), nekoliko njih koriste sintagmu u ovom času (umjesto u ovome trenutku) i slično. No najbolje je neke saborske jezične eskapade objasniti na nekoliko konstruiranih poučnih primjera, pri čemu se ispričavam što ću koristiti neka imena.

KARDINALOVO DALIKANJE

Primjer petoga padeža i vrijeđanja: "Gospodine Maras, vi ste najobičniji neznalica i diletant", umjesto "Gospodine Marasu, držim da vi o tomu prosuđujete s nedostatno stručnih kompetencija". Primjer petoga padeža i dalikanja: "Poštovani gospodine Plenković, da li biste mi odgovorili da li je to istina?" umjesto: "Poštovani gospodine Plenkoviću, biste li mi odgovorili je li to istina?". Primjer petoga padeža, dakanja i štakanja: "Poštovani gospodine Šuker, molio bih vas da mi kažete šta vi mislite o tom?" umjesto "Poštovani gospodine Šukeru, molio bih vas kažite mi što vi mislite o tomu?".

Glede dugoga i kratkoga infinitiva, pravilno je reći, primjerice: "Poslije toga, ja ću raditi to i to" ili "Poslije toga, radit ću to i to". Također, u sabornici se stalno čuju imenice princip (umjesto načelo), prilika (umjesto prigoda), pažnja (umjesto pozornost), nivo (umjesto razina) i slične te glagoli dozvoliti (umjesto dopustiti), doprinositi (umjesto pridonositi), učestvovati umjesto sudjelovati i slični.

Kada je riječ o televizijskim novinarima i drugim televizijskim djelatnicima koje slušamo s ekrana, situacija je dosta šarovita. Meni (neki novinari koriste pleonazam te kažu meni osobno) najviše smeta standardno upitno dalikanje (da li), zatim pogrešno korištenje petoga padeža vlastitih imena (novinari koriste prvi umjesto petoga padeža (primjerice: Mladen, umjesto Mladene), a pet-šest novinara uporno koriste sintagmu ostanite sa nama umjesto ostanite s nama!

Čak jedan voditelj, osim što stalno koristi sa nama, svomu sugovorniku sugerira da dotični ima diskreciono (umjesto diskrecijsko) pravo. Također, smeta me odnedavno uobičajena praksa kada sugovornik, na ljubaznu novinarsku zahvalu hvala vam, odgovara hvala vama, umjesto molim, molim lijepo, nema na čemu, i drugi put ili slično, a samo jedan česti televizijski gost koristi sintagmu molim lijepo. Prvotno hvala vama od strane sugovornika bilo bi razumljivo kada bi on za dotični razgovor ili sudjelovanje u nekoj emisiji dobivao kakav honorar.

Neovisno o mome oduševljenju, držim da bi sve televizijske kuće u svoje kodekse trebale instalirati (uvesti) okvirne odrednice glede minimalna znanja standardnoga hrvatskoga jezika. Također, posebice bi trebalo izbjegavati sveznadarstvo novinarki i novinara (prozirno glumljenje znanja o svemu i svačemu), umjesto njihove specijalizacije te ih stimulirati u pravcu edukacije za pojedina uža područja televizijskoga programskoga zanimanja (interesa).

Kada je riječ o našemu vrlome kardinalu, preženci od čovika, može mu se staviti par kardinalnih primjedaba. Uvodno, vjerujem u njegovo nedvojbeno i sasvim uzorno i uzorito poznavanje latinskoga i starogrčkoga jezika te, vjerojatno, i nekih živih jezika. Međutim, naš kardinal konstantno, čak i na zadnjoj misi koju sam pratio, uporno i opetovano koristi upitni oblik dalikanja (da li), ali ponajviše smeta činjenica što on, i pored pustih godina provedenih na Kaptolu i u Republici Hrvatskoj, u svomu svakidašnjemu javnome prigodnu i liturgijskome govoru preko dvadesetak postotaka riječi sasvim pogrešno naglašava, što zorno svjedoči o njegovoj sklonosti zanemarivanju učenja materinjega jezika.

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 02:27