U Galeriji umjetnina u Splitu 17. listopada se otvara izložba „Zvonimir Buljević – fotografski klasičar i umjetnički fotograf“. Na izložbi fotografija uglednog splitskog književnika i fotografa (1933.-2006.) bit će predstavljeno oko 90 fotozapisa, uglavnom iz njegovog privatnog arhiva.
Zvonimir Buljević kao profesionalni fotograf radio je od 1958. u Urbanističkom zavodu Dalmacije, zatim od 1978. do umirovljenja 1995. u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu. Fotografijama je opremio niz monografija, kataloga izložbi, vodiča i drugih knjiga, a kao književnik objavio je brojne novele, poneki esej, putopis, dnevnički zapis, osvrt po književnim časopisima i novinama, među ostalim u Slobodnoj Dalmaciji i Nedjeljnoj Dalmaciji u kojoj je godinama objavljivao kolumnu Tragovi.
Objavio je jedanaest knjiga: ‘Priče s krova‘, roman ‘Zli otoci‘, knjige pripovijedaka ‘Ožiljci‘, ‘Od sna i natrag‘, ‘Blizanke‘, ‘Knjiga tragova‘, ‘Jutro prvog dana‘, ‘Priče o Mišku‘, ‘(De)mitološke priče‘, ‘Nisko sunce siječnja‘ i ‘Za danom dan‘. Knjiga ‘Između jučer i sutra: Uvijek je sada i svugdje je ovdje. Naročito kad umreš‘ izdana je posthumno 2011.
Bio je član Fotokluba Split od 1964. te član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske od 1968.
Izlagao je više puta samostalno te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu na kojima je dobio zapažene nagrade. Autor je nekoliko kratkometražnih filmova od kojih je za film ‘Na kraju puta – san‘ na festivalu Mala Pula 1969. dobio nagradu Oktavijan Miletić za najbolje snimljeni film.
Profesionalno se baveći fotografijom Buljević se profilirao u vrsnog fotografa dalmatinskih spomenika kulture, s istančanim osjećajem za prostor i formu. U tome mu je naročito pomogao rad u Zavodu, gdje je naišao na podršku u realizaciji foto izložbi na teme iz kulturne baštine. Od 1981. do 1988. godine u organizaciji Zavoda realizirao je pet samostalnih izložbi, sve popraćene malim fotomonografijama.
Stanujući u neposrednoj blizini Dioklecijanove palače svakodnevno je prolazio starom gradskom jezgrom, stoga ne čudi da ga je Split sa svojom prebogatom arhitektonskom i umjetničkom baštinom trajno inspirirao.
Hodajući sa spremnim fotoaparatom na posao, ujutro 11. siječnja 1968. godine, naišao je na Peristil s kamenim pločnikom obojenim u crveno. Akcija u kojoj su sudjelovali studenti Pedagoške akademije i učenici Škole primijenjene umjetnosti u Splitu izvedena je tijekom noći, a Buljević je, sasvim slučajno, dokumentirao s nekoliko antologijskih snimaka. Nakon žestokih negativnih reakcija, Crveni Peristil s vremenom se prometnuo u amblematsku i mitsku gestu Nove umjetničke prakse u Splitu i Hrvatskoj. Ključnog dana Buljević je imao kolor dijapozitiv, iako se češće koristio crno-bijelim filmom.
Permanentni kontakt s produktima ljudskog duha i umijeća odrazio se u Buljevićevom izboru javnih osoba koje je pojedinačno portretirao. U pravilu se radi o umjetnicima i kulturnjacima kao što su Ivan Meštrović, Ante Kaštelančić, Jakov Pavić, Vasko Lipovac, Stjepan Gunjača, Miljenko Smoje…
Zahvaljujući svome humanističkom habitusu bio je senzibiliziran za različite teme i motive, od grandioznih spomenika do onih naizgled minornih, običnom promatraču nezamjetljivih, vjerojatno i banalnih. Moglo bi se reći da je bio fotograf starog kova - zapisala je kustosica izložbe Iris Slade. Do kraja je ostao vjeran analognim fotoaparatima, premda je u vrijeme sve učestalije upotrebe digitalnih fotoaparata još bio aktivan. Stručna suradnica izložbe je Zrinka Buljević.