Svečanom akademijom u Staroj gradskoj vijećnici povodom 160 obljetnice rođenja nastavlja se čuvati uspomena na jednog od najistaknutijih Splićana s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća, hrvatskog političara i pravnika dr. Ante Trumbića.
Skup su organizirali Društvo prijatelja kulturne baštine i Muzej grada Splita a ovom prilikom tematiziralo se prijateljstvo i politička suradnja Ante Trumbića i našeg velikog kipara Ivana Meštrovića, kao lik Ante Trumbića u umjetnosti, o čemu su predavanja održali dr. Marijan Čipčić i viša kustosica Darka Perko.
Ivan Meštrović i Ante Trumbić upoznali su se početkom 20. stoljeća, kada je Meštrović bio mladi kipar u usponu i student na bečkoj Akademiji, a Trumbić istaknuti dalmatinski političar. Svoj su odnos intezivirali tijekom Prvog svjetskog rata djelujući u emigraciji u Jugoslavenskom odboru u kojem je Meštrović bio istaknuti član a Trumbić predsjednik.
- Popularizaciji ideje jugoslavenstva “vjetar u leđa” dala je Meštrovićeva izložba u londonskom Muzeju Victoria i Albert 1915. godine jer on je po popularnosti u ono vrijeme bio isto što je danas Luka Modrić za Hrvatsku – kazao je dr. Čipčić u svom izlaganju.
Trumbić je u prosincu 1918. godine imenovan prvim ministrom vanjskih poslova Kraljevstva SHS. No, vrlo skoro se razočarao politikom beogradskih vladajućih krugova, posebice njihovim inertnim pristupom prema talijanskim aspiracijama prema hrvatskoj obali te je u studenom 1920. godine dao ostavku na ministarsku dužnost, a 1923. godine preselio u Zagreb gdje je nastavio svoj politički put u opoziciji. U Zagrebu su Trumbić i Meštrović prijateljevali sve do Trumbićeve smrti 1938. godine.
Materijalni tragovi njihovih druženja i dugogodišnjeg prijateljstva predstavlja i nekoliko Meštrovićevih umjetničkih djela koja prikazuju Trumbića i njegovu suprugu Anu – Netty, od kojih se posebice ističe Trumbićev nadgrobni spomenik koji se nalazi u klaustru samostana sv. Frane u Splitu.
Ima zanimljivih priča iz zajedničkog im vremena. Jedna je iz 1905. kada Trumbić splitski načelnik i kada još nedovoljno poznati kipar radi po narudžbi spomenik Luku Botiću koji se postavlja na Botićevoj poljani, Prokurativama. To je tada predstavljalo veliki narodnjački politički trijumf nad “talijanašima” i sjatio se ogroman broj Splićana. No, “dišperan” kritikama njegova spomenika, reljefa koji je ocijenjen kao previše erotičan, a prikazivao je prizore iz Botićeve “Bijedne Mare”, kipar se na otvaranju – nije pojavio.
Meštrović je imao neostvarene ambicije oko projektiranja Hrvatskog doma u Splitu a usprkos inicijativi Emanuela Vidovića za svoga života nije imao izložbu u Splitu.
O trajnom prijateljstvu Trumbića i Meštrovića govori i pričica koju je ispričao kiparev sin Mate, da mu je otac prilikom prvog putovanja iz Amerike u Split dao u zadatak da odnese cvijet na Trumbićev grob.
Dr. Čipčić osvrnuo se na raspojasane revizore povijesti koji političko djelovanje dr. Trumbića i njegovo potpisivanje Rapalskog ugovora pokušavaju nazvati “izdajničkima”, no takvi komentari ne uzimaju u obzir povjesne okolnosti u kojima je on živio i kako je izgledala politička karta danas nezavisne države Hrvatske.
Što se tiče lika dr. Trumbića, “patricija s Lučca”, čovjeka izrazitih manira i urođene uglađenosti uspkos težačkom porijeklu, velikog retoričara, kojemu je na sprovod 1938. godine došlo 40.000 ljudi, kada ni cijeli Split nije imao toliko stanovnika, u umjetničkim djelima se pojavljujue srazmjerno rijetko.
Prijatelj Meštrović napravio je njegovu bistu, te kipar Ivan Bulimbašić, a slikarski portret Nasta Rojc.
Političke karikature Trumbića radili su Angjeo Uvodić, mlađi brat pisca Marka Uvodića, i V. M. Dinčić u satiričnom listu ‘Duje Balavac’.
Posmrtno, nadgrobni spomenik od bračkog kamena koji se nalazi u klaustru svetog Frane izradio je veliki Ivan Meštrović, a posljednje djelo u nizu je spomen ploča koja je postavljena prije šest godina na njegovu rodnu kuću u Radunici rad je kipara Kažimira Hraste.
Prigodnim riječima prisutnima na svečanoj akademiji obratile su se ravnateljica Muzeja grada Splita Vesna Bulić Baketić i predsjednica Društva prijatelja kulturne baštine dr. Danka Radić.