Pandemija se, to cijeli svijet zna, može živjeti na samo jedan način. Čak i oni najbljeđeg pamćenja sjetit će se što su radili točno prije pola godine, prije sedam-osam mjeseci ili prije godinu i pol i više, koliko već ovaj šok u svijetu traje. Dakle, svi smo jučer radili isto što i prošle godine toga dana. I danas ćemo, a ni sutra neće biti puno drukčije.
Okej, nije baš svaki dan tih i siv kao Morrisseyjeva nedjelja, ali svaki je, složit ćete se, predvidljiv u barem dvadesetak sati. Nekima je tako i bez COVID-a, ali sada govorimo o onima koji su obrazac primijetili tek s provalom virusa.
A ne mora biti tako. Mogli bismo od svakog dana napraviti posebnu priliku. To će osjetiti svatko tko u ruke uzme tek otisnuto ukoričenje Mihaele Erceg "Knjiga godine – Di si bija o...