ZagrebDox je zatvoren u subotu navečer dodjelom nagrada u međunarodnoj i regionalnoj konkurenciji te nagrada za mlade autore u dobi do 30 godina, kao i posebnih priznanja. Najviše zanimanja javnosti pobudili su filmovi o trima ženama: Severini, Ani Magaš i Ani Dragičević.
Kao i obično, teme Doxa bliske su stvarnom životu, što god to značilo, i ne bježe od “teških” pitanja, premda je dio programa bio rezerviran i za glazbene dokumentarce i “Happy Dox”, kojemu samo ime kazuje o sadržaju. Bilo je i skandinavskih dokumentaraca koji su artističkim pristupom propitkivali granice žanra, a sa sigurnošću možemo ustvrditi da na Doxu zaista nije bilo lošeg ili promašenog filma. Najviše raduje plodnost domaćih režisera, ali i veliki potencijal regije koja je zaista ponudila pregršt zanimljiv...