Priprema tradicijskog jela soparnika, zeljenika, uljenka, prisnaca, karakteristična je za prostor nekadašnje srednjovjekovne poljičke knežije, koja se prostirala na prostoru između rijeka Žrnovnice i Cetine, na jugu do mora, na sjeveru do Mosora.
I ovo je jelo uvršteno u nematerijalnu kulturnu baštinu, te mu je Ministarstvo kulture posvetilo dužnu pažnju i navelo i ponešto iz njegove povijesti spravljanja.
- Soparnik je u prošlosti bio posno soparno-suhoparno jelo, koje se pripremalo u dane posta, Veliki petak, Badnji dan i uoči blagdana Svih Svetih.
Međutim, pripremao se i za težake, za počastiti gosta i prijatelja, a danas ga Poljičani nude u svečanim prigodama, pa je soparnik, zeljanik postao znak i simbol stare Poljičke republike.