Razgovarajući s Arsenom Antonom Ostojićem za "Slobodnu" 2017., povodom njegove producentske uloge na "Parožderima", spomenuli smo kako nije neobično da se redatelji igranih filmova povremeno prebace na crtiće, kao npr. Tim Burton, Robert Zemeckis, Wes Anderson, George Miller i Zack Snyder.
Tad smo se dotaknuli i nezavršenog animiranog projekta "Kristalni otmičari" velikana Zagrebačke škole animiranog filma i oskarovca Dušana Vukotića, koji je Ostojić trebao dovršiti. Ostojić je otkrio da je dobio sredstva "Creative Europe" programa EU za razvoj filmskih projekta. Dodao je i da je to veliki projekt, u nekim elementima i teži od "Neparoždera", te naglasio da će mu trebati više godina da ga realizira.
Bio je u pravu. Nerealizirani animirani film jedinog jugoslavenskog dobitnika Oscara ("Surogat", 1961.) realiziran je gotovo deset godina kasnije pod naslovom "Kristalni planet". Vukotić je na odjavnoj špici dobio lijepu posvetu s fotografijom, ali cijeli "Kristalni planet" je snimljen njemu u čast.
Naime, Ostojić je hvalevrijedno oživio viziju čovjeka koji je kao rijetko koji domaći filmaš imao afinitete prema znanstvenoj fantastici, u igranoj ili animiranoj formi ("Sedmi kontinent", "Gosti iz galaksije", "Dobro došli na planet Zemlju"). Posebna Zlatna arena, dodijeljena Ostojiću za doprinos hrvatskoj animaciji, istovremeno je i priznanje za Vukotića koji je sa SF-om bio na "ti", a čini se i da je to redatelj najpoznatiji po dramama "Ta divna splitska noć", "Ničiji sin" i "Halimin put".
Na koncu, baš u jednom intervjuu za "Slobodnu", Ostojić je hrabro nazvao "Avatara" remek-djelom. Ekološki i vizualni utjecaj Cameronova blockbustera primjetan je u "Kristalnom planetu", kao i još nekih drugih SF-ova, recimo "Zvjezdanih staza" u obliku svemirskog broda i "Vremenskog stroja" u inverziji odnosa površinskog i podzemnog svijeta.
Svakako, osim toga što je rijetki noviji hrvatski komercijalni dugometražni animirani film uz "Cvrčka i mravicu" (makar nastao u koprodukciji s Češkom i Slovačkom), "Kristalni planet" donosi i teme krajnje nesvojstvene domaćoj kinematografiji poput transgalaktičkog putovanja, kloniranja, robotizacije (dadilja-dron, roboživotinje) i bliskih susreta treće vrste.
Jasno, ovo je ponajprije materijal za djecu, fokusiran na 11-godišnju Reu nakon što s apokaliptične Zemlje, 100 godina od danas, nevoljko doputuje na Kristalni planet u pratnji samohranog oca, sprijatelji se s povučenim susjedom Edijem i otkrije postojanje izvanzemaljaca koje skriva korumpirani guverner i "muskovski" korporativni poduzetnik Mordokan.
No, "Kristalni planet" može biti zanimljiv i starijim gledateljima u pozivanjima na SF-ove sedamdesetih sa skrivenim tajnama naizgled idealističkih futurističkih društava. Stariji gledatelji bi upravo zbog toga mogli zažmuriti na povremene dramaturške neujednačenosti i računalnu animaciju koja se zagledava u hollywoodske uzore, ali ne dobacuje tako visoko, premda je iznad prosjeka nehollywoodskih animiranih filmova koji često igraju u našim kinima.
K tome, vjerojatno će se lecnuti koliko je ekološka priča "Kristalnog planeta" u skladu s vremenom. Gledajući crtić u kojem Mordokanova tvornica zagađuje vodu i okoliš planeta, što on pokušava zataškati, teško je ne sjetiti se "slučaja Lika". "Kristalni planet" je ispao prilično vizionarski animirani film. ** ⅔
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....