Dok današnja dica surfaju, njihovi su roditelji ‘rasturali‘ na franje, na vatala i kukala. Evo kako je to nekad bilo...

Nema onog starijeg od barem 30 koji vam neće kazati da je njemu u djetinjstvu bilo bolje nego li ovim današnjim "klincima". Jeste se pitali zašto?

Vrlo jednostavno, za "izgurati" dane na ulici, a tamo smo, ruku na srce, provodili sve sate kada nastave nije bilo - valjalo je imati mašte. Današnja mašta, izgleda svima, svodi se samo na koju igricu je najlakše "downloadirati".

A igrali smo se na "franje".

bacite na franje

Shutterstock/

Skupljali ih, mijenjali ih, za jednu "porculanku" mogao si dobiti barem desetak običnih, staklenih. Radili zjogove, komplicirali sami sebi život, samo da bi izazov bio veći. Nerijetko se i posvađali, možda i počupali, ali sve je to bio dio života.

bacite na franje

Shutterstock/

Koliko ste vremena proveli igrajući "graničara"?

Naučili smo nešto i od same podjele u ekipe, biraj jačeg, biraj spretnijeg, ali nikad ne dozvoli da najslabiji i najnespretniji ostane zadnji na izboru.

I onda ajmo, dva kamena kao granica, ako bi se prošvercao koji komad krede iz škole - izvanredno, ako ne - pamti nevidljivi pravac što prolazi stijenama i nemoj ga prekoračiti.

A tek na "laštika"?

O-lim-pi-jade! Pa jedan i dva i tri, skači dok te majka ne zove kući. Pa užicaj "još pet minuta", tko tu rečenicu nije ni jednom upotrijebio taj se sigurno u Splitu nije rodio! A kad bi majke uočile da im se rezerve laštika (tada se još uvijek minjao potrošeni) drastično smanjuju - bilo bi ajme meni!

/Shutterstock

Na "vatala" smo zujali po cijele dane.

Onaj koji "vata" mora se dobro uznojiti dok ne dotakne svojeg prijatelja, nije tu bilo puštanja.

A tek "kukala"! Neodoljivo je bilo i baciti na "grupa traži grupu"!

Alo, ekipa, trgnite se, ostanite vanka još pet minuta, naučite ove vaše malene šta je djetinjstvo.