Vijest je planula kao požar: zar je moguće da je netko u olimpijskom Sarajevu, gradu koji je s radošću dočekao svjetske sportaše i oduševio globalnu sportsku javnost, zar je zbilja moguće da je netko tako prevario goste, pa još i slavne, holivudske?!
Hm, pa zašto ne bi bilo moguće! Jedno je što se nama to ne sviđa i što nikomu nije drago da ga namagarče, ali realno - oduvijek se takve stvari događaju. Ponekad prerastu i u legendu...
Evo su prošla ravno četiri desetljeća od tih Olimpijskih igara, odigranih zimi, između dvaju suprotstavljenih polova - zapada i istoka - između ljetnih Igara u Moskvi 1980. i onih u Los Angelesu 1984. godine.
Svakako, čitava je socijalistička Jugoslavija brujala kako u Sarajevu ima banana, ananasa, mliječne čokolade i kave, te kako su čaršijski gostioničari oderali čuvenog američkog glumca Kirka Douglasa!
Evo naslova iz tadašnjeg magazina "Osmica": "Zatvoriše Fahrudina!"
Zatvoren na 48 sati
A podnaslov je stajalo kako je za 48 sati zatvoren restoran vlasnika Fahrudina Š., koji je glumcu Kirku Douglasu i njegovom društvu večeru naplatio deset puta skuplje, i to u dolarima. Kao i da su zatvorena još tri kafića zbog istog prijestupa.
Sve se dogodilo upravo 11. veljače, tek par dana poslije svečanog otvorenja Olimpijade. A davni tekst iz "Osmice" donio je yugopapir.com, neovisna i nekomercijalna internetska stranica koja pronalazi, čuva i ponovno objavljuje stare tekstove iz listova s područja nekadašnje zajedničke države. Da se tu svega pronaći!
Tekst o Kirku i Fahrudinu potpisan je izvorno inicijalima Đ.D.
Uglavnom, kaže tekst da je sve u Sarajevu funkcioniralo gotovo savršeno za vrijeme Olimpijade. Osim nekoliko privatnih sustava za - pražnjenje džepova. Jedan od njih da je i privatni ugostiteljski objekt, čiji vlasnik je Fahrudin Š., dobro poznat Sarajlijama.
U srijedu, 11. veljače - piše ondašnja "Osmica" - čulo se da je koji dan ranije u restoranu večerao glumac Kirk Douglas s društvom. Na koncu im je naplaćeno deset puta više od stvarne cijene. Restoran je brzinski bio zatvoren.
Objekt se nalazi iznad čuvenog baščaršijskog zdanja Morića-hana... Magazin donosi ime lokala i puni Fahrudinov identitet. Nije tada bilo zezancije i skrivanja, osobito u ovakvim i sličnim slučajevima.
‘Aih, bolan, šta me zadesi?!‘
Na kucanje nitko ne odgovara, piše autor. Zavjesa na gornjem katu pomaknula se tek kada je vlasnik primijetio da netko fotografira objekt. Časak kasnije, Fahrudin je počeo jadikovati: "Aih, aih, bolan, šta me to zadesi?"
Uzdiše Fahro, ali nikako da kaže šta ga je to zapravo zadesilo. Sramota će pasti na njega nedužna. Radije bi pokazao knjigu utisaka iz restorana u koju su se ubilježili mnogi poznati gosti. Vidoje Žarković, Dušan Alimpić, Branko Mamula, pa jedan od direktora MOK-a, onda Ingemar Stenmark, grupa glumaca iz Jugoslavenskog dramskog kazališta... Svi hvale provod u restoranu i nitko ne kaže da vlasnik "dere" pri naplati računa.
"Eto vidite", kaže Fahrudin. "A, kako je bilo? Nema tu mnogo šta... U podne tog dana došao kod mene neki Mate, veli da je kelner, iz Rijeke. Traži posao. A u mene posla ovih dana kolko hoćeš, pa ga ja uzmem da poslužuje. Nisam ga ni prijavio, mislio sam tako, na dan-dva, dok ova Olimpijada..."
Te večeri je čuveni holivudski glumac došao u restoran s društvom. Njih osmoro. Smješteni su bili u prostoriju na gornjem katu i baš su lijepo jeli, baš se lijepo proveli. Vlasnik Fahrudin je posluživao, a svi zajedno su se i slikali. Za uspomenu.
"Onda sam ja", objašnjava Fahrudin, "oko pola dva ujutro ošo da kupim još mesa za sutra, a onaj Mate uzeo račun koji je dole sačinila moja žena, dodao jednu nulu dok se popeo i naplatio pet miliona i četiri stotine hiljada."
Kad se Fahro - kako kaže - vratio iz kupovine, nije više zatekao ni goste ni Matu. Opljačkao Mate i goste i Fahrudina. Pobjegao. Gotova priča.
Svjedočila hostesa
I Pavle Pavlović, poznati reporter iz tih godina, prisjetio se nekidan ove legendarne olimpijske priče, napisavši u Slobodnoj Bosni:
"Bio sam u grupi novinara koji su pitali Fahrudina kako je mogao sebi, a i Sarajevu dozvoliti toliku bruku, sramotu. Vadio se gotovo dječjom, neuvjerljivom pričom. Kao, u podne tog dana došao je neki Mate, veli da je kelner iz Rijeke..."
Svakako, Fahro je svima pričao svoju priču. No izjava Petra Vukovića, tadašnjeg šefa Tržišne inspekcije, mnogo bolje je bila dokumentirana, navodi magazinski tekst iz tih dana:
"U utorak 10. februara dobili smo pismenu prijavu iz Organizacijskog komiteta ZOI, s priloženim računom iz restorana, iz kojeg se vidjelo da je vlasnik restorana neopravdano uvećao cijenu za deset puta i umjesto 540 starih hiljada naplatio 5,4 miliona. Inspekcija je utvrdila opravdanost i opštinski organ je odmah donio rješenje da se restoran smjesta zatvori do 1. marta."
Pa kako onda Fahrudin tvrdi da je neki Mate opljačkao i njega i goste, pita se i autor članka iz "Osmice". Nudeći odmah i odogovor:
"Hostesa koja je te večeri pratila Kirka Douglasa tvrdi, kao i ostali iz društva, da ih je cijele večeri služio Fahrudin, koji je napravio račun i naplatio ga - lično. Što je najteže, naplatio je u dolarima, ukupno 400 USA dolara."
"Evo i spiska nevolja koje su stigle, ili treba da stignu Fahrudina: sudija za prekršaje SO Stari grad, vlasniku je već izrekao zaštitnu mjeru oduzimanja dozvole za rad u trajanju od pet mjeseci; uslijedit će krivična prijava zbog neosnovanog dobitka većeg od 30.000 dinara i zbog naplate u devizama; prijava opštinskom organu za prihode; prijava opštinskom organu za rad zbog zapošljavanja radne snage bez ugovora; oduzimanje imovinske dobiti ostvarene neopravdanom naplatom."
Baš mene, koji sam donator...
Kada je riječ o posljednjoj mjeri, inspektor Vuković rekao je kako je Fahrudin pokajnički donio 400 dolara u općinu, da se vrate izvjesnom gospodinu Weissu, koji je te večeri, u Kirkovu društvu, platio račun.
A pazite sada ovo: olimpijski organizacijski odbor ponudio je bio povrat novca tom Weissu, uz isprike, ali čovjek je zamolio da se taj novac iskoristi u dobrotvorne svrhe.
"Aih, aih, bruke... I otkud to da snađe baš mene, koji sam donator... Dao sam deset starih miliona za ovu Olimpijadu", jadikovao je i dalje Fahrudin.
"Dao deset, a pet odmah htio da vrati", komentirali su drugi.
Magazin je na kraju teksta naveo da su tijekom Igara još tri lokala u Sarajevu zatvorena po hitnom postupku. To su kafići čiji su vlasnici Nedžo A., Zekija K. i Esad T. naplaćivali usluge skuplje nego što je propisano.
"Da inspekcija nije bila brza, za njih bi se reklo, to su oni što izbrukaše šeher-Sarajevo."