U Splitu na pozornici HNK, naravno, dominira u ovo blagdansko vrijeme "Orašar". Plesači iz večeri u večer žive u božićnoj noći, u bajci.
No, kako će oni, u stvarnom životu proslaviti blagdan i kakve uspomene čuvaju iz vlastitog djetinstva, zapitali smo dvoje mladih, novih članova ansambla.
Valerij Ljubenko, Ukrajinac, i Stella Duerden, Amerikanka, u Splitu borave manje od pola godine.
U srpnju su prošli audiciju u HNK i priključili se ansamblu Baleta; u baletnom svijetu potpuno je prirodna selidba, ne samo iz države u državu nego i s kontinenta na kontinent.
Ukoliko je plesač član trupe koja mnogo gostuje, onda se dogodi, kao Ljubenkovu, da u jednoj jedinoj godini nastupa u 32 grada. I to u Japanu, u Australiji, Americi, Europi...
Ima samo 21 godinu, prošao je svijet uzduž i poprijeko, pa ga pitamo gdje su najljepše božićne proslave - osim na sceni, u "Orašaru"?
- Naravno, u Ukrajini, u mom gradu Černihivu, prije rata - bez odlaganja odgovara plesač.
Valerij potječe iz tisućljetnog grada burne povijesti, čuvenog po drevnim crkvama i samostanima, čiji je povijesni centar biser kulturne baštine.
Rano se priključio jednoj plesnoj trupi s kojom je proputovao mnoge zemlje, prije Splita nekoliko je mjeseci bio član Makedonskog narodnog teatra u Skopju, a potom je čuo za audiciju u Splitu.
Koreogarf Leo Mujić mu je savjetaovao da pokuša, misleći da bi to bio logičan korak u njegovoj karijeri. Ovdje je dobio mogućnost plesati solističke uloge, mnogo su mu pomogli i radili s njim Albina Rahmatuljina, Elena Nikolaeva i Ivan Boiko; sada je Princ u "Orašaru", a pleše u istom baletu i neke druge uloge.
Kazalište je, po njegovom mišljenju krasno, ali prilično malo. Nastupao je u golemim zgradama.
Slatka ‘kutya‘ i medovik
Ukrajinskog Božića sjeća se s mnogo emocija. Prvo - ovdje je mlako, ovih dana kišno vrijeme, i čuo je kako Splićani snijeg vide jedva nekoliko puta u životu.
- Kod nas je za Božić uvijek snježno vrijeme, temperature su debelo ispod ništice. Barem minus deset. Međutim, klima se mijenja, više se ne događa da bude minus trideset što u prošlosti nije bila rijetkost.
- Božić pamtim po veselju, pjesmi i plesu. Prije glavnog obroka svi pjevaju, raduju se, zaplešu. Kod nas je također običaj i za Božić - kao i za Uskrs - bojati jaja, priča Valerij.
A hrana? Detaljno nam opisuje kutyu, koja se kod njih tradicionalno priprema. Nije siguran bi li je nazvao kolačem ili možda pudingom, jede se žlicom a zapravo je riječ o kaši skuhanoj od žita u koju se - svaka obitelj ima svoju varijantu recepta - dodaje med, grožđice, orasi, mak, suhe šljive i marelice.
Potom, jede se božićna salata čiji su sastojci kobasice, kukuruz, krumpir, jaja, grašak i majoneza.
- Ali, najviše mi nedostaje medovik, da znate kako je to dobro, veli plesač i da će objasniti kako izgleda. Uputili smo ga da ni u Splitu nije nepoznat taj kolač od mnogo biskvitnih listova s medom, premazanih kiselim vrhnjem. Kod nas se obično naziva "medena pita", recepti lako prelaze granice.
Valerij Ljubenko još napominje kako je kod njih "Orašar" redovito bio na kazališnim repertoarima prije rata, a sada ga nema...
Čajkovskog percipiraju kao ruskog skladatelja (premda je imao i ukrajinske i francuske krvi), ali, ratovi mijenjaju mnogo toga pa i odnos prema umjetnosti.
Kolač od đumbira i pečena šunka
Njegova kolegica 24-godišnja Stella Duerden proživljavala je u djetinstvu tipične američke Božiće, kakve obično vidimo u filmovima u ovo doba godine.
- Rođena sam u državi New York, nekih 400 kilometara od grada New Yorka, u malom selu. I kod nas - jer, taj kraj je brdovit - za blagdane bude mnogo snijega. Pamtim kako smo odlazilili na jednu udaljenu farmu, zapravo rasadnik, gdje bi svaka obitelj za sebe izabrala i posjekla bor i nosila ga kući.
A kući - klasično, mnogo hrane, sve je bilo bogato ukrašeno, na božićno jutro su nas pod borom čekali darovi. Mama i ja pekle smo visoki kolač od đumbira a na stolu je neizostavna bila i pečena šunka, međutim, ja je nisam jela. Vegetarijanka sam, odaje Stella.
Ona je iz SAD-a prešla u Veliku Britaniju gdje je radila nekoliko godina u trupi Ballet Theatre UK koja je njegovala klasični baletni izraz te te u Nacionalnom baletu, a posebno su joj drage bile uloge u baletima "Snježna kraljica" i "Ljepotica i zvijer". Potom je i ona stigla na audiciju u Split, a ovaj "Orašar" je njen prvi u profesionalnom ansamblu. Pleše nekoliko uloga u njemu.
Stella će Božić provesti u Splitu; neobičan će biti taj topao blagdan bez snijega, a provest će ga s dvjema kolegicama koje su joj ujedno i cimerice; jedna je, kao i ona Amerikanka, a druga Japanka. Nešto će kombinirati, kuhati.
I vegetarijanski obroci mogu biti itekako uzanimljivi, peći će se kolači i pripremati salate.
Valerij putuje u Munchen; tamo će se sastati sa svojom djevojkom koja je ostala u onoj ukrajinskoj plesnoj trupi, pa u Munchenu imaju nastup; ona je i dalje stalno na putu, ima do 160 predstava godišnje pa se sastanu na najbližoj mogućoj točki.
Još ne zna što će joj kupiti za Božić, ali ima jednu velku želju. Da i ona dođe u Split pa da ovdje zajedno plešu. Želimo da im se ostvari!