Bivša hotelska spremačica Anais Lucia ispričala je za Reader‘s Digest da je tijekom rada često mogla steći prilično dobar dojam o gostima samo na temelju nekoliko detalja koje bi zatekla u sobi.
Posao je, kaže, bio puno zahtjevniji nego što je očekivala. Tijekom jedne smjene morala je urediti čak 16 soba, uz strogo ograničeno vrijeme za svaku od njih. Zato su joj najviše odgovarali gosti koji za sobom nisu ostavljali potpuni kaos. Uobičajeni nered nije joj smetao, no problem bi nastao kada bi soba izgledala kao da je u njoj "eksplodiralo nekoliko kofera".
Ipak, razbacane stvari nisu bile jedino što je privlačilo njezinu pažnju. Čisteći sobe, htjela-ne htjela, dobivala je uvid u privatne navike gostiju. Količina prtljage, obuće, kozmetike i drugih predmeta često je otkrivala više nego što su oni možda mislili.
Velika količina prtljage i brojni pari obuće mogli su ostaviti dojam zahtjevnijeg gosta, dok su oni koji putuju s malo stvari djelovali opuštenije. Skuplja kozmetika, luksuzni koferi i kvalitetnije grickalice također su joj mogli dati naslutiti da gost raspolaže s više novca, dok su jeftiniji proizvodi sugerirali veću štedljivost.
Ponekad je i kombinacija predmeta bila dovoljna da otkrije tko boravi u sobi. Dječja odjeća, igračke i grickalice jasno su upućivali na obitelj, dok su laptop, poslovna torba i uredno složene košulje sugerirali da je riječ o poslovnom gostu.
No neke stvari mogle su otkriti i ono što gosti možda nisu namjeravali pokazati. Razbacane stvari, dlake ili ambalaža kondoma mogli su biti znak da gost nije noć proveo sam. Upravo su odbačeni omoti kondoma bili među stvarima koje je Lucia najviše voljela da gosti sami uklone.
Jednako neugodno bilo joj je kada bi po sobi ostavljali donje rublje i druge intimne predmete. Upravo takvi prizori, više od običnog nereda, bili su ono što joj je tijekom čišćenja najviše smetalo. Ako nešto ostavite na vidljivom mjestu, velika je vjerojatnost da će to vidjeti i osoba koja mora očistiti sobu.
Neki gosti ni ne puste vodu u toaletu
Ipak, jedna joj je stvar posebno smetala, gosti koji nakon korištenja toaleta jednostavno ne bi pustili vodu.
Lucia je priznala da je u takvim situacijama bilo teško ne steći vrlo loš dojam o gostu. Od posjetitelja nije očekivala da prije odlaska sami čiste sobu, slažu posteljinu ili sve ostave besprijekorno urednim. Tražila je tek ono osnovno, malo obzira prema osoblju koje u sobu dolazi nakon njih.
Njezino iskustvo pokazuje i da hotelska soba često otkriva puno više nego što gosti misle. Iza zatvorenih vrata ostaju brojni tragovi koji osoblju mogu otkriti navike, ponašanje, pa čak i neke detalje iz privatnog života gostiju.
Koliku napojnicu ostaviti hotelskom osoblju?
Lucia je otkrila i koliko bi, prema njezinu iskustvu, bilo primjereno ostaviti napojnicu hotelskom osoblju. Gosti koji bi ostavljali napojnicu svakog dana najčešće bi dali oko jednog dolara, što joj je bilo sasvim u redu, osobito kada bi u hotelu boravili nekoliko noći.
"Ako ostajete u hotelu nekoliko dana, jedan ili dva dolara dnevno sasvim su u redu. No ako ostajete samo jednu noć ili napojnicu ostavljate tek pri odlasku, više od nekoliko dolara bilo bi lijepo i jako cijenjeno", objasnila je.
Dodala je da je u hotelu u kojem je radila spremačicama uglavnom bio dodijeljen isti broj soba, pa su s vremenom bolje upoznavale goste. Zbog toga joj nije smetalo jesu li napojnicu ostavljali svakog dana ili na kraju boravka.
Ipak, da je čistila različite sobe svakoga dana, radije bi primala napojnicu dnevno. "Bila sam zahvalna na svakoj napojnici", zaključila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....