Svake godine u rujnu u Argentini se obilježava Dan kriminalistike u čast Ivanu Vučetiću, hrvatskom iseljeniku i policijskom službeniku, koji je prije više od 130 godina razvio sustav identifikacije osoba pomoću otisaka prstiju. Njegova metoda kasnije se proširila diljem svijeta i postala temelj suvremene kriminalističke identifikacije.
Ivan Vučetić rođen je 1858. godine na otoku Hvaru, a u Argentinu se doselio 1884. godine. Četiri godine kasnije zaposlio se u policiji pokrajine Buenos Aires, u gradu La Plati, gdje je započeo rad na metodi koja će obilježiti njegovu karijeru.
Godine 1891. razvio je vlastiti sustav identifikacije na temelju otisaka prstiju te uveo deseteroprstno daktiloskopiranje. Njegov je sustav omogućio sustavno prikupljanje, evidentiranje i klasifikaciju otisaka, a s vremenom je prihvaćen ne samo u Argentini nego i u brojnim drugim državama, piše HRT.
Veliku prekretnicu predstavljalo je ubojstvo dvoje djece u argentinskom gradu Necochei 1892. godine. Za zločin je u početku bio osumnjičen susjed, dok je majka djece, Francisca Rojas, tvrdila da je upravo on odgovoran za njihovu smrt.
Ipak, na mjestu zločina pronađen je krvavi otisak palca. Istražitelji su ga usporedili s otiscima Francisce Rojas i utvrdili da se podudara s njezinim palcem. Time je otkriveno da je upravo ona bila na mjestu zločina te da je prethodno lagala o okolnostima ubojstva.
Slučaj Francisce Rojas jedan je od prvih poznatih primjera u kojem je otisak prsta pomogao riješiti zločin i pokazao koliko Vučetićeva metoda može biti korisna u kriminalistici.
Napravio je povijesni korak
Vučetićeva metoda identifikacije pomoću otisaka prstiju prvi je put službeno primijenjena 1. rujna 1891. godine. Tada su uzeti otisci svih deset prstiju 23 osobe procesuirane zbog različitih kaznenih djela. Otisci su potom klasificirani i arhivirani prema sustavu koji je osmislio sam Vučetić.
Godine 1900. Argentina je počela izdavati interne putovnice koje su sadržavale otiske prstiju, a takvu su praksu s vremenom prihvatile i brojne druge zemlje.
Važan korak u širenju Vučetićeve metode bilo je i objavljivanje njegove kapitalne knjige "Dactiloscopia Comparada" 1904. godine, u kojoj je detaljno predstavio svoj sustav identifikacije pomoću otisaka prstiju.
Njegova putovanja u Kinu, Indiju i druge zemlje, tijekom kojih je sudjelovao na znanstvenim konferencijama i prikupljao nova saznanja, dodatno su pridonijela tome da se njegov sustav proširi diljem svijeta, piše And Adventure.
Poznati njemački kriminalist dr. Robert Heindl o Vučetiću je rekao: "Imao je samo osnovnoškolsko obrazovanje, no posjedovao je iznimno razvijen matematičko-statistički um, snažan entuzijazam za novu znanost i neiscrpnu vitalnost seljačkog mladića. Vučetić je bio vrlo maštovit promicatelj svojeg sustava i svojih ideja o potpuno novoj ulozi policije u Argentini i svijetu, koja je nastojala razviti široku i svestranu društvenu borbu protiv kriminala."
Vučetićevo nasljeđe
Njegovo nasljeđe i danas je snažno prisutno u Hrvatskoj. U Hvaru, njegovu rodnom gradu, nalazi se "Museum of Mystery", interpretativni centar posvećen Vučetiću i njegovu doprinosu razvoju forenzike. Posjetitelji ondje mogu doznati više o njegovu radu, metodama identifikacije i razvoju daktiloskopije.
"Fokus je na fascinantnoj priči o čovjeku čije je otkriće promijenilo modernu kriminalistiku. Postav kroz dokumente, fotografije i interaktivne sadržaje prati Vučetićev put od Hvara do Argentine, gdje je razvio sustav identifikacije pomoću otisaka prstiju.", piše Vogue Adria.
U Zagrebu od 1997. godine njegovo ime nosi Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova. Riječ je o ustanovi koja provodi različita forenzična vještačenja za potrebe policije i pravosuđa.
Vučetićevo ime nosi i Policijski muzej u La Plati, otvoren 1923. godine, što dodatno svjedoči o njegovu trajnom utjecaju u Argentini, zemlji u kojoj je ostvario najveći dio svojega profesionalnog rada.
U Puli se nalazi i spomen-obilježje Ivanu Vučetiću, u znak sjećanja na njegovo služenje u gradu tijekom službe u Austro-Ugarskoj ratnoj mornarici.
Ivan Vučetić preminuo je 1925. godine u Argentini, no njegovo ime i rad ostali su trajno zapisani u povijesti kriminalistike.
Stigla je DNK analiza, no Vučetićeva metoda i dalje je nezamjenjiva
Pojavom DNK analize kriminalistička je identifikacija dobila još precizniji alat. Tragovi krvi, kose ili kože mogu povezati osobu s kaznenim djelom čak i desetljećima nakon što je ono počinjeno, a DNK analiza u brojnim je slučajevima pomogla i u dokazivanju nevinosti pogrešno osuđenih osoba.
Ipak, otisci prstiju nisu otišli u povijest. I danas su jedan od ključnih alata kriminalistike. Mogu se brzo prikupiti na mjestu događaja, njihova je obrada jednostavnija i omogućuju usporedbu s velikim bazama podataka. Zato se u suvremenim istragama otisci prstiju i DNK analiza najčešće ne natječu, već nadopunjuju, piše Lider Media.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....