Prije punih 116 godina, zadnjega dana lipnja, velika misteriozna eksplozija potresla je Sibir. Bila je to najveća i najrazornija eksplozija u znanoj povijesti. Tunguzi i ruski trgovci krznom, 30. lipnja 1908., točno u 7 sati i 16 minuta šokirano su gledali kako se s jugoistoka približava golemi objekt i za sobom ostavlja plameni trag. Nakon što je nestao iza horizonta, začuo se silan udar. Primarni i sekundarni udarni valovi i oluje slijedili su nakon toplinskog udara.
Radilo se o Tunguskoj eksploziji, odnosno Velikoj sibirskoj eksploziji, neobičnom događaju koji se zbio u blizini rijeke Podkamenaja Tunguska, u središnjem Sibiru. Riječ je o jednom od najfascinantnijih fenomena u povijesti svijeta. Eksplozija se čula u krugu oko 1500 kilometara. U naseljima udaljenima više od 70 kilometara od mjesta eksplozije kuće su se tresle, prozorska okna bila su izbačena, stabla su se rušila, ljudi su popadali na tlo. Nije čudno što su mnogi pomislili da je nastupio kraj svijeta. Malobrojni Evenki koji su u pogođenom području čuvali svoja stada sobova bili su svjedoci razaranja u kojem je izginula sva njihova imovina - mnoga grla stoke, porušene su im bile nastambe i spremišta, a mnogi su pretrpjeli teške ozljede, od kojih su ubrzo i pomrli. Putnici Transibirske željeznice bili su uplašeni jer je tlo podrhtavalo, a tamni oblaci prekrili nebo.
‘Crna kiša‘ zalila je cijelo područje.
"Nebo se razdvojilo, a visoko iznad šume čitav sjeverni dio neba izgledao je kao da je prekriven vatrom. U tom trenutku, došlo je do velikog praska na nebu i čuo se glasan zvuk udarca. Udarac je bio praćen bukom nalik kamenju koje pada sa neba ili pucnjavi iz pušaka", ispričao je za BBC jedan svjedok prisjećajući se eksplozije koja je sravnila šumu na površini većoj od 2000 četvornih kilometara i stabla posložila kao šibice u kutiji.
Sovjetski znanstvenik Leonid Aleksejevič Kulik koji se 20 godina poslije eksplozije uputio u ekspediciju, posvjedočio je kako je sve bilo devastirano i spaljeno. No, nije pronašao krater čime je eksplozija postala još misterioznija. Prvu ekspediciju Kulik je organizirao 1921. godine, ali tada nije dospio do mjesta eksplozije. Sve njegove ekspedicije u Sibir bile su suočene s brojnim preprekama: neprohodnom sibirskom tajgom, močvarnim tlom, nepostojanjem dobrih topografskih karata pa čak i strahom lokalnih vodiča od uklete šume. Procjenjuje se da je eksplozija imala snagu između 10 i 15 megatona TNT-a, što je ekvivalentno snazi današnjih termonuklearnih bombi.
Rijetki svjedoci iz tog zabačenog dijela Sibira, govorili su kako su vidjeli vatrenu kuglu na nebu koja je zaslijepila sve prisutne, a potom govorili o silovitom udaru koji je uslijedio. Seizmografi diljem Europe i Azije bilježili su aktivnost od udara. Znanstvenici su nudili razne teorije što je uzrokovalo ovu eksploziju, a najprihvaćenija teorija je da se radilo o meteoru, kometu ili asteroidu koji je eksplodirao u atmosferi, neposredno iznad površine Zemlje. Svjedoci sibirske eksplozije opisali su velik stup dima koji je danas znan kao nuklearna gljiva. Čak i danas u Tunguskoj postoji mali trag radijacije.
Analize tla i biljnih ostataka ukazuju na prisutnost rijetkih minerala i izotopa, koji se inače nalaze u svemirskim tijelima. Budući da je objekt eksplodirao u atmosferi visoko iznad Zemljine površine, stvorio je vatrenu kuglu i udarni val, ali ne i udarni krater. Tunguska regija u Sibiru udaljeno je mjesto s drastičnom klimom. Ima dugu surovu zimu i veoma kratko ljeto kad se tlo pretvara u blatnjavu nenastanjivu močvaru. Zbog toga se nije lako ni probiti na mjesto događaja. Kad se dogodila eksplozija nitko tada nije otišao na lice mjesta i to znanstveno istražio. Trebale su proći godine. To je dijelom i zato što su ruske vlasti imale mnogo važnijeg posla od zadovoljavanja znanstvene znatiželje, kazala je znanstvenica Natalija Artemijeva za BBC.
Kao i oko svakog neuobičajenog događaja i ovdje su se stvorile brojne teorije a jedna od njih uključuje i eksperimente s Teslinim tornjevima, no za to ne postoje nikakvi dokazi.
Tim na čelu s ruskim znanstvenikom Vladimirom Aleksejevim posebnim radarom koji otkriva objekte na dubini od oko stotinu metara ispod površine tla utvrdio da je krater Suslov nastao u snažnom udaru svemirskog tijela u Zemlju. Analiza tla pokazala je da se na njegovoj površini nalazi permafrost (vječni led), ispod njega otkriveni su oštećeni slojevi i konačno dijelovi svemirskog tijela. Prema prvim rezultatima, riječ je o golemom komadu leda koji se odlomio od jezgre kometa.
Naime jezgre ‘zvijezda repatica‘, često teške i nekoliko milijardi tona, izgrađene su od neobičnih zamrznutih formacija sastavljenih od vode, metana, nekih drugih plinova i čestica prašine. Kada se približe Suncu, voda i plinovi isparavaju i stvaraju repove duge stotinama kilometara. Čini se da je nad Sibirom 1908. ledena jezgra kometa eksplodirala i raspala se kada je ušla u Zemljinu atmosferu. Neki njezini veći dijelovi udarili su u tlo i stvorili više kratera među kojima i Suslov. Rep kometa raspršio se u atmosferi i kreirao neobično svjetlo vidljivo na noćnom nebu.
