Kako se postaje ‘posvećena djevica‘? Pripreme traju godinama pod nadzorom biskupa, objavljeno i koliko ih ima u svijetu

Marta Kranjčec, rođena u Čakovcu 1983. godine, odrasla je u Varaždinu u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i odnedavno je postala prva žena u Hrvatskoj koja je formalno primila čin posvete kao „posvećena djevica“. Iako je već više od deset godina živjela prema osobnom zavjetu trajnog djevičanstva, tek je 2. veljače 2026., na Dan posvećenog života, u varaždinskoj katedrali od biskupa Bože Radoša dobila službenu potvrdu svoje posvete.

Za razliku od redovnica u samostanu, Marta je svoj život posvetila Bogu, ali ostaje aktivna u svijetu - radi, sudjeluje u pastoralnim aktivnostima i vodi život posvećen služenju Crkvi. Na krštenju je dobila ime Marija, ali je po roditeljima nosi i ime Marta, po svetoj Marti iz Betanije. 

"Kroz život sam se uvijek pitala zašto me toliko dotiče odlomak evanđelja o jerihonskom slijepcu", prisjeća se Marta. Tek kasnije otkrila je neobičnu povezanost tog evanđeoskog ulomka sa svojim rođendanom. Tijekom studija upoznala je i Isusovu molitvu koju je često ponavljala: „Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku."Kasnije je otkrila da se upravo na dan njezina rođenja čitao evanđeoski ulomak o jerihonskom slijepcu. "On je Isusu uputio gotovo istu molitvu: ‘Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!", ispričala je za Bitno.net. 

Varaždinska Biskupija/

Još kao djevojčica bila je snažno vezana uz varaždinsku župu sv. Vida i često provodila vrijeme u samostanu. „Najljepše uspomene iz djetinjstva vezane su uz samostanske hodnike. Tamo sam mogla slobodno trčati i smijati se, a franjevci me nikada nisu ‘špotali’. Osjećala sam se prihvaćeno, kao kod kuće.“

U tinejdžerskim godinama osjećala je potrebu da njena vjera postane osobna. "Došao je trenutak kada je djetinja vjera, koju sam primila od roditelja, trebala postati moja. Morala sam si postaviti pitanja: tko je za mene Bog, zašto idem na misu i zbog čega služiti drugima.", prenosi Bitno.net. 

Nakon gimnazije upisala je biologiju na PMF-u u Zagrebu, a vikende je provodila u Varaždinu sudjelujući u pastoralnim aktivnostima i Zboru mladih. "Budući da su moji roditelji prirodnjački tipovi, oduvijek sam osjećala sklonost prema znanosti. Ubrzo sam shvatila da se znanost i vjera ne isključuju - mnogi veliki znanstvenici bili su i vjernici."

Po završetku studija prihvatila je posao profesorice biologije, a istovremeno promišljala svoj životni poziv. "Tijekom studija bila sam u nekoliko veza. To su bili zaista krasni dečki, ali duboko u sebi znala sam da to nije moj put. Osjećala sam da me Bog zove u nešto drugo."

Povijest i obred posvete djevica

Novina važećeg Reda posvete djevica jest da se on odnosi i na djevice koje žive u svijetu. Ono što izgleda neobično jest činjenica, da se ovaj red uzima samo za one redovnice koje takvu privilegiju imaju od davnina a to su redovito monahinje, dok danas mogu postojati žene poput Marte, koje se ne moraju odricati ni svoje vjere, ali ni života van samostanskih zidina.

Od ranih dana Crkve djevičanstvo je smatrano vrlo vrijednim pozivom. Ignacije Antiohijski (početak 2. stoljeća) spominje da se zbor udovica proširuje i na djevice, dok Hipolit Rimski (početak 3. stoljeća) djevice smješta u posebno mjesto crkvene zajednice. Njihova odluka sama po sebi stavljala ih je u red djevica, a njihova zadaća bila je ustrajno moliti i postiti za dobrobit Crkve. Poznata je i Marcellina, sestra sv. Ambrozija, koju je papa Liberije 325./326. posvetio u bazilici sv. Petra u Rimu. Mnogi crkveni pisci - Klement Rimski, Polikarp, Justin, Origen, Tertulijan i Ciprijan - također svjedoče o tradiciji posvete djevica.

Varaždinska Biskupija/

Molitve za posvetu nalazimo u Sakramentaru iz Verone i Gelazijevu sakramentaru, gdje se obred odnosio na djevice koje žive u svijetu, dok su kasniji pontifikali proširili obred i na monarhinje. Posveta je redovito počinjala nakon navještaja evanđelja, a roditelji su predstavljali svoju kćer biskupu, koji joj je stavljao ruke preko oltarnika uz svečane antifone. Kandidatkinja je oblačila redovničku haljinu i primala veo i posvetnu molitvu, simbolizirajući da se predaje Gospodinu, prenosi portal Vjera i djela. 

Obredi kroz stoljeća

U Prijesaborskom pontifikalu iz 1595./1596. detaljno je opisano kako se djevice posvećuju, najčešće u dobi od najmanje 25 godina. Kandidatkinje su morale dokazati da su sposobne ustrajati u djevičanstvu i voditi život dostojan posvete. Obred se odvijao u misi, često uz sudjelovanje već posvećenih djevojaka, s upaljenim svijećama, litanijama svetaca i svečanim posvetnim molitvama. Biskup je predavao veo, krunu i prsten, simbolično ih zaručujući Kristu, a nakon toga se slavila misa i podjela Časoslova.

Tijekom povijesti obred se mijenjao i obnavljao - primjerice, 1868. benediktinac Guéranger je oživio obred među benediktinkama samostana Solesme, a kasnije se proširio i na druge samostane. Danas se red posvete djevica obnovio u skladu s dokumentom SC 80, dopuštajući ulazak i žena koje žive u svijetu, uz naglasak na molitvu, čistoću i služenje bližnjima.

Pripreme traju godinama

Sveta Stolica je 4. srpnja 2018. objavila dokument Ecclesiae Sponsae Imago, koji pojašnjava povijest, zahtjeve i odgovornosti poziva na posvećeno djevičanstvo - oblik služenja rezerviran isključivo za žene. Iako su posvećene djevice bile uobičajene među prvim kršćanima, dolaskom ženskih redovničkih i monaških zajednica laički oblik posvećenja gotovo je nestao iz crkvene prakse, a obnovljen je tek nakon Drugog vatikanskog koncila.

Varaždinska Biskupija/

Posvećena djevojka ili žena ne pripada nikakvom redu ili organizaciji poput Opusa Dei, već je izravno odgovorna biskupu (ili osobi koju on delegira) i živi “običnim” životom u svijetu, obavljajući svakodnevne dužnosti i financirajući vlastite potrebe. Obred posvećenja uključuje vjenčanicu, veo, prstenje i prostraciju, slično svećeničkom ređenju, prenosi Bitno.net. 

Dokument detaljno definira tko može pristupiti ovom pozivu - kandidatkinje moraju biti krštene, nikada udane i bez povijesti javnog kršenja čistoće - te propisuje pripremu i formaciju koja traje nekoliko godina, pod nadzorom biskupa. Biskup ima posljednju riječ kod posvećenja, premještaja ili eventualnog otpusta iz staleža, a Sveta Stolica nadzire slučajeve prelaska posvećene djevice u druge redove ili ustanove posvećenog života.

Dokument također naglašava bilježenje podataka o posvećenim djevicama kako bi se njihov broj mogao precizno pratiti, a prema procjenama Kongregacije za ustanove posvećenog života, danas postoji više od pet tisuća posvećenih djevica diljem svijeta.

Smisao posvete

Posveta djevica simbolizira ljubav Crkve prema Kristu i prikazuje Crkvu kao eshatološku zaručnicu. Svete djevice kroz čistoću, molitvu i djela ljubavi služe Kristu i zajednici. Obred uključuje svečane litanije, predavanje vela i prstena te misu, pri čemu biskup potvrđuje njihovu predanost i osnažuje ih u životu molitve i služenja.