Velika hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica makedonskog podrijetla Kostadinka Velkovska umrla je u nedjelju u 76. godini.
Za poznatu glumicu koban je bio teški moždani udar od kojeg se nije uspjela oporaviti.
Kostadinka Velkovska sama je došla iz rodnog Skopja na zagrebačku glumačku akademiju i uspjela na prijemnom iz prve. Ova iznimna glumica u životu je imala brojne karijerne uspjehe, a bila je poznata po svojoj velikoj energiji i strasti koja je izbijala iz svega čime se bavila, piše Jutarnji.
- Mnogi me pitaju otkud mi tolika energija, a ja samo uživam u životu. Bilo je tragedija, a i sama sam imala velikih zdravstvenih problema, no shvatila sam da je sve u glavi. Bitno je skupiti snagu i krenuti dalje, ne kopati po prošlosti - rekla je jednom.
Kostadinka je s nepunih 19 godina doputovala s koferom u Zagreb kako bi se upisala na Akademiju dramskih umjetnosti. Istodobno je pohađala satove violine i pjevanja.
Tada je prvi put u životu upoznala grad prema kojemu je uvijek imala sentimentalne porive.
Prošla iz prve na prijemnom
- Došla sam na prijemni i prošla, a još sam u Skoplju bila upisala komparativnu jugoslavistiku, što sam poslije i završila u Zagrebu. Sama sam se pripremala za Akademiju, ali sam radila s makedonskim akademskim glumcima, što mi je puno pomoglo. Primljena sam i tako su počele moje životne putešestvije, i nisam požalila - prisjetila se.
Već nakon završene prve godine glume mlada glumila je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima koja su tražila mlade glumice, a tadašnji kolege su joj, između ostalih, bili Rade Šerbedžija i Zlatko Vitez. Nakon završetka studija odlazi u Dubrovnik jer ju je tamošnje kazalište stipendiralo.
U to je vrijeme dubrovačko kazalište bilo najjače na ovim prostorima.
- Tamo sam imala, kako volim reći, svoj glumački magisterij. Imala sam i od koga naučiti, a igrala sam krasne uloge. Tako se jedino može naučiti zanat. Mlad glumac mora igrati i dobro i loše. Kad sam 1984. došla u Zagreb, svi smo se raspršili po teatrima. Ja sam otišla u ondašnje kazalište Jazavac, a današnji Kerempuh, koje je bilo u usponu i Fadil Hadžić je to krasno vodio.
270 izvedbi godišnje
Kostadinka je većinu radnog staža provela u kazalištu. Mjesečno je znala odigrati i do 37 predstava, a godišnji joj je prosjek bio oko 270 izvedbi.
Posebno je voljela svoje uloge Jadranke u ‘Metastazama‘, Kate u ‘Moga tela gospodar‘ te Marije Berković u ‘Pod Krležinom glavom‘.
- To je jedna prestrašena žena, zamjenica direktora škole, veliko zlo, negativka. Kad su srednjoškolci gledali predstavu, vikali su: ‘Geđo, ubij je!‘ Toliko su me mrzili, a ja čekam preokret kad ona dobije nervni napadaj i ispriča zašto je sve to radila i koliko joj je dosta politike i službe sustavu. Na kraju ispadne da nije zla i kad sam dolazila na poklon, obožavali su me. Gluma se mora odživjeti, a ne uloga odglumiti - istaknula je jednom Kostadinka.
Budući da je, kako je sama govorila, cijelo vrijeme vodila dvostruki život između glume i glazbe, ravnotežu je našla u šansonama.
Učila je pjevanje kod primadone Ančice Mitrović, no nije željela biti operna pjevačica.
Šansonom komentirate život
- Htjela sam biti glumica, a šansona je po formi najbliža glumi, ona je promatrač života, njome komentirate, razmišljate. Mora imati dobar tekst i interpretaciju, inače ništa od toga. Nije slučajnost da su u Parizu najveći šansonijeri ujedno bili i glumci. To glumstveno mora biti u pjevaču koji pjeva šansonu.
Emocije je u karijeri najčešće izražavala pjesmom, a nerijetko bi na sceni i zaplakala. Za to su, objašnjavala je, zaslužni njeni makedonski korijeni.
- Ne kaže se bez veze za Makedonce da prvo počnu plesati, pa hodati i prvo propjevaju, pa onda progovore. I kad su tužni, znaju zapjevati, pa i kroz suze. Često mi se dogodi da tijekom izvedbe plačem i pjevam, ali znam ipak kontrolirati glas.
Kad učim neku tužnu pjesmu, znam neprestano plakati. Ima jedna anegdota o tome kad je moj sin Nikola imao pet godina, a ja sam učila pjesmu "Što te nema", koja je bila strašno tužna. Pjevam i plačem, a dijete me samo gleda. Usisavam, peglam i plačem.
Kad je bio koncert s mojim pokojnim mužem Damirom Pokrajcem, koji me pratio na gitari, Nikola je s mojom mamom sjedio u gledalištu. Ja najavim tu pjesmu i kažem da ću je prvi put pjevati, a Nikola se okrene prema publici i kaže: "Ajoj, sada ćete vidjeti, samo će plakati" - ispričala je poznata umjetnica.
