Leona Gradinski osamnaestogodišnja je Splićanka koja završava Školu likovnih umjetnosti i koja je prvi put nastupila na Splitskom festivalu. S pjesmom “Čudo” predstavila se publici 2. srpnja, na posljednjoj natjecateljskoj večeri 63. Splitskog festivala pod nazivom “Nove originalne pjesme”. Ovo je Leonina prva pjesma. Nedavno snimljen spot za pjesmu “Čudo” ima više od dvije tisuće pregleda.
Opišite nam malo spot.
– Spot je na kanalu Croatia Recordsa pušten online tek prije 20-ak dana. Za jednu mladu djevojku svaki je pregled velik kao kuća. Zadovoljna sam spotom. Duje Kundić iz Studija Lesles potrudio se da me prezentira na odličan način. Glasu se pripojila slika. Pjesma i ja ostajemo zabilježeni na internetskim bespućima zauvijek, ha-ha-ha.
Što vam je bio najbolji dio Splitskog festivala?
– Bio bi klišej kad bih rekla da je bilo kao u snu? Dok sam čekala na svoj nastup u backstageu, imala sam osjećaj kao da to traje danima, ali kad sam se napokon popela na pozornicu, sve je prošlo kao treptaj oka – prebrzo!
Trema je bila itekako prisutna. Nastupam u svojem rodnom gradu, na prestižnom festivalu, na velikoj pozornici, s orkestrom, dirigentom. Ajde vi uzmite mikrofon i otpjevajte nešto svojim ukućanima u dnevnom boravku!
A ovdje su na pozornici godinama prije mene nastupala velika imena, velike face; najveće! Sama organizacija Splitskog festivala, probe, susretljivi i prijateljski raspoloženi ljudi uvelike su mi olakšali tremu i pretvorili moj prvi nastup u veliko čudo.
Plaža, ekipa, tulumi
Slušate li heavy metal?
– Da, ovo je moja prva pjesma. A kako je došlo do realizacije? Pa kad ste od malih nogu pod prismotrom Ivane Antolić (“Osmi putnik”, “Lolite”), onda ne možete proći lišo. U našoj se kući sluša heavy metal. Stalno! Sreća da je otac pomorac pa na red dođu i drugi žanrovi.
Slušam sve, ali baš sve: rock, techno, trap, 70s-2000s pop, punk, indie, funk, rap, soul i ostale metal subžanrove, naravno. Rekla bih da su mi sada tri omiljene pjesme “Empire Ants” – Gorillaz, “Be Wuiet and Drive” – Deftones i “Head Over Heels/Broken” – Tears for Fears. Ali baza je rock i metal, i mislim da ću ubuduće ploviti tim vodama. “Atomike” – Ivana Antolić (muzika) i Nina Mimica (tekst) – kreativne su i maštovite žene.
Pjesmu “Čudo” napisale su baš za mene, za “moje nježne godine”, i zvukom su je prilagodile Splitskom festivalu. Da ne zaboravim i Lasana, koji je morao aranžirati pjesmu i ispoštovati tri žene. U životu mi se potrefila dobra ekipa i nadam se daljnjem radu s njima. Žešćem!
Imate li omiljenu koncertnu dvoranu ili festival na kojem biste voljeli nastupati?
– Sad je vrijeme odmora. Laganini još 15-ak dana plaža, ekipa, tulumi. Ovo mi je zadnja godina u Likovnoj školi i onda me čeka veliki rad, treninzi, matura, prijemni za fakultete... Ja bih negdje vani. Gdje me budu htjeli. Muzička akademija! Berlin, London, zvuči dobro? Velike životne odluke! Veliki mi je san, onaj neskromni, doći na “Top of the Pops”. Ajme, zamislite to!