Treba misliti na smrt. I na smrt.
"Autorsko pravo, a to je jedino što posjedujem, ostavljam Beli Leposavi rođenoj Kangrga, mojoj ženi. Svatko ima pravo da se precjenjuje, u našim prilikama, dakako. U slučaju ako to autorsko pravo bude i poslije njene smrti predstavljalo neku materijalnu vrijednost, to je molim, da ga namre bilo kakvoj javnoj svrsi. Za potporu bolesnih književnika ili siromasima."
Ovo je još 1939. godine u oporuci zapisao Miroslav Krleža. Imao je tada samo 46 godina, a s četiri godine mlađom Belom tada je bio oženjen čitavih dvadeset godina, još od onog ledenog zagrebačkog popodneva kad su, u tajnosti, samo s kumovima, slikarom Ljubom Babićem i piscem Milanom Begovićem, nakon dvije godine ljubovanja sklopili brak koji će potrajati 62 godine.
U crkvi sv. Ma...