Minuli su dani službenog tugovanja za preminulima, ali i tjedan nikad većeg šušura na grobljima. Posebice među cvjećarima, onima kojima je najveća sezonska berba upravo koncem listopada i u prvim danima studenoga.
O tom tjednu čak nekima ovisi i cjelogodišnja egzistencija; koliko se "fudraš" tih berićetnih dana, toliko ćeš dugo imati zalihe za ostatak godine, kad se grobljansko cvijeće prodaje neusporedivo manje.
A dok je Lovrinac, suncem ranog studenoga obasjan, nikad ljepši onako osunčan i miomirisan, prepun cvijeća svih boja kao s bombonijere pune crnih pralina, trgovci cvijećem kunjaju pred svojim kućicama, na štandovima.
Preživjeli su "udar", neki su prošli "ka na piru" (božeprosti), drugi nisu najsretniji ostvarenom zaradom, ali najvažnije da su pregrmjeli udarnu...