Najveći Splićanin renesansnog doba je jedan dio mladosti proveo trčeći od žene do žene, a kraj dočekao prazna zagrljaja

Prohujalom stoljeću usprkos, još uvijek su Splićani pamtili veliku "crnu smrt", epidemiju kuge koja je pobila više od pola grada. Srednji je vijek lagano, kao da neće, umirao sam u sebi i od sebe, a renesansa, pompozna i šarena, napuhana i razvedena, ulazila je na velika vrata, puna života.

I taman je tu negdje, na sudaru tih epoha, u kući Marulićevih zaplakao Marko. Bio je 18. kolovoza 1450., majci Dobrici, rođenoj de Albertis (Obirtić) i ocu Nikoli de Marulis (Pecenić) bio je prvo dijete. Najstarije od šestero sinova i dviju kćeri koje su u ljubavi stvorili i na svijet donijeli. Dok se povjesničari i dalje teorijama nadjačavaju, činjenica jest da ne znamo ni točno, a bome ni otprilike, u kojoj je od Marulića kuća Marko ugledao svjetlo.

Naime, njegovi su bili plemićka...