Nema ničeg pogubnijeg od - propuha. Svaki Dalmatinac zna njegovu opaku ćud i zna da za njega nikakvog lijeka nema

Tramontana, bura, burin, grego levante, levanat, jugo, oštro, lebić, garbin, pulenat, maestral... Široka je i raznovrsna naša ruža vjetrova.

Od prilike do prilike znaju nam zapuhati nježni, umilni vjetrići, tek toliko da nas ohlade i osvježe u vremenima najvećih vrućina, no puno su češće i neusporedivo zlokobnije vjetrusine koje po nama šibaju zastrašujućom žestinom. Kad one povedu kolo, nema nam druge nego zaključati se iza četiri zida. Ajme ti ga onome koga vjetar sustigne na čistini ili, još gore, na moru, gdje nema zaklona i gdje se možeš samo preporučiti Božjoj milosti, jer ti nitko smrtan ne može pomoći.

Gdje počinje propuh?

Nisu, međutim, samo široki, otvoreni i daleki predjeli izloženi dijaboličnoj prijetnji vjetrova. Mi Dalmatinci živi smo dokaz da najg...