StoryEditorOCM
Film & TV‘Otok Amrum‘

Odrastanje u doba nacizma: Fatih Akin podsjeća na Spielberga i Malicka u režiji istinite priče s kraja 2. svjetskog rata

Piše Marko Njegić
31. svibnja 2026. - 07:30

Veteran njemačkog novog vala Hark Bohm (r. 1939.) bio je mentor pa i suradnik Fatihu Akinu. Bohm je supotpisao scenarije Akinovih filmova "Zbogom, Berlin" i "Iz ništavila", a odigrao je i ulogu u "Zlatnoj rukavici". Prema vlastitom scenariju i sjećanjima iz djetinjstva Bohm je trebao režirati (polu)autobiografski film "Otok Amrum" ("Amrum"), ali je zbog starosti i bolesti prepustio režiju Akinu s kojim je opet potpisan kao koscenarist i pojavljuje se u završnoj sceni.

Upravo zato, "Otok Amrum" je zaveden kao "film Harka Bohma u režiji Fatiha Akina". Nažalost, Bohm je umro nepuna dva mjeseca nakon njemačke premijere ("Svjetionik se ugasio", izjavio je Akin), ali barem je pred kraj života uspio vidjeti film o svome djetinjstvu koji mu je "protege" posvetio kako bi odao počast dragom mentoru i suradniku.

"Amrum" donosi priču o odrastanju iz perspektive 12-godišnjeg njemačkog dječaka Nanninga Bohma (Jasper Billerbeck). Godine 1945., pred sami kraj Drugog svjetskog rata i poraza Adolfa Hitlera, Nanning živi na sjevernonjemačkom otoku Amrum.Otok je napučen nacistima, a dok se njegov otac bori ratu kao SS-ovac Nanning je došao tu s trudnom majkom (Laura Tonke) i mlađim bratom (Kian Köppke) nakon savezničkog bombardiranja Hamburga, zbog čega ga lokalni "bullyji" provociraju.

Većina otočana, počevši od Nanningove mame, strepeći prati razvoj situacije ("Rusi su već na 50 kilometara od Berlina"), ali neki od njih, poput buntovne farmerice Tesse u tumačenju zvjezdane Diane Kruger (glumila i u Akinovom "In The Fade"/"Iz ništavila"), govore kontra režima ("Bar će prokleti Hitlerov rat završiti"), zbog čega biva optužena za "podrivanje vojnog morala". Na vijest o Hitlerovoj smrti, Nanningova majka će roditi prije vremena i mentalno puknuti.

Od početka filma svaki događaj sve više otvara Nanningove oči u vezi rata i svijeta koji ga okružuje. U impresivnom uvodnom kadru zrakoplovi bacaju bombe, što biva krivo opisano kao da "čiste balast", prije nego prolete iznad otoka. Kao da susret s nasukanim beživotnim pilotom, kojeg je more izbacilo na plažu s dupljama u očima, nije dovoljno strašan, Nanning uči loviti i derati zečeve.

"Kakav je ovo svijet u kojem dijete mora odrasti?", odjekne pitanje. Oslikavajući Nanningovo odrastanje, "Amrum" kao da je u dosluhu s "28 Years Later" Dannyja Boylea: iako nema zombije, odvija se na otoku i ima klinca mora paziti na to stiže li plima i prerano ulazi u svijet odraslih, poguran sve većim hororima oko sebe.

Mogla bi se povući i paralela s filmovima "Vermiglio" Maure Delpero (izolirana zajednica pred kraj Drugog svjetskog rata), "Carstvo sunca" Stevena Spielberga (ratna priča ispričana očima dječaka) i, posebno, "JoJo Rabbit" Taike Waititija (glavni lik klinca indoktrinirana nacističkom ideologijom).

Nanning nema Hitlera kao imaginarnog prijatelja, štoviše jedna slika Adolfa završit će u špaheru na drva. Međutim, oba dječaka postupno nadilaze nametnutu ideologiju oko sebe, a i ostvaruju značajnu interakciju sa stranom vršnjakinjom (Židovkinja, Poljakinja). Međutim, filmovi se razlikuju u pristupu, onoliko koliko se razlikuju Akin i Waititi.

Počesto se ne bi reklo i da je ovo Akinov film, sjetimo li se sirovosti "Glavom kroz zid" i "Soul Kitchen" ili "In The Fade", kamoli "The Golden Glove". Akin režira mnoge scene "Otoka Amruma" zamalo spielbergovskom pripovjedačkom klasičnošću, a svakako poetskom liričnošću Terrencea Malicka, oslikanom u zalascima sunca i sličnim kadrovima prirode Karla Waltera Lindenlauba ("Šakal", "Crna knjiga"), nekadašnjeg kućnog snimatelja Rolanda Emmericha ("Univerzalni vojnik", "Zvjezdana vrata", "Dan nezavisnosti").

Malickovska lirika uparena je i s metaforama o "Mobyju Dicku", tj. Hitleru kao kapetanu Ahabu (obojica opsesivaca doživljavaju poraz). Ponekad je film preočit i preobazrivo režiran, gotovo u rukavicama, kao da je Akin htio snimiti nešto čime bi više Bohm bio zadovoljan od njega samoga, što potvrđuju i određena scenaristička lutanja.

Ipak, "Amrum" je dobar film koji se uklapa u novomilenijske njemačke drame na temu postratnog nacionalnog identiteta i iskupljenja ("Hitler: Konačni pad", "Život drugih", "13 minuta", "Djelo bez autora"...), a i važan je sada i ovdje, u vrijeme novog širenja radikalnih ideologija. Mali Nanning kao pripadnik mlađe generacije uspijeva pojmiti značenje nacizma i razlikovati dobro od zla, neovisno o indokrinaciji odraslih. *** ⅔

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. lipanj 2026 17:01