Bio vjernik ili ateist, katolik ili pripadnik neke druge vjerske odredbe, u Međugorju se svak‘ osjeća ugodno. Pogotovo u ovo kasno proljetno vrijeme u susret ljetnom solsticiju, kad su dani dugi i savršeno topli, kad sve uokolo cvate, pupa i miriše.
I suze od miline, kao i one gorke, pokajničke tada se brže posuše, rane manje bole; čak i ako ih niste zadobili penjući se bosi na Brdo ukazanja, ako ste ih sa sobom već donijeli odnekud, kao nevoljnu prtljagu s kojom ste navikli živjeti.
Bili mi skeptični ili puni vjere, vjerujte, u Međugorju ćemo uvijek provesti lijepe sate. U tom mjestu koje još nije grad, u kojemu se čak i more divlje gradnje harmonično stopilo s poljima nasada, obraslih tratina i mirisnih vinskih trsova.