Šok, borba za zrak i panika u trenucima kada je trebala upoznati svoju bebu, tako je izgledao porod poznate blogerice Kristine Kovačević Hitrec. Iako je sve trebalo proći rutinski, situacija se u sekundi pretvorila u dramatičnu borbu za život, o kojoj je sada prvi put otvoreno progovorila i šokirala pratitelje.
Autorica Mamina bloga postala je mama šesti put. U zagrebačkoj Petrovoj bolnici rodila je djevojčicu Victoriju, tešku 3150 grama i dugu 49 centimetara. Porod je obavljen carskim rezom, a Kristina je nakon zahvata podijelila i prve dojmove, otkrivši da je u jednom trenutku proživjela veliku paniku i poteškoće s disanjem.
Aktivna na društvenim mrežama, oglasila se i neposredno prije poroda: "Probudila sam se u 4 ujutro jer je beba ‘radila tulum’. Do maloprije sam bila mirna, a sad me pere adrenalin kao da idem na finale života", napisala je.
Na Facebooku je otkrila da nije ipak sve išlo po planu i podijelila je traumatično iskustvo s poroda.
Nakon spinalne anestezije, kako je opisala, iznenada je ostala bez zraka i nije mogla disati ni govoriti, iako je bila potpuno svjesna. U tim trenucima, dok je medicinski tim pokušavao reagirati, prošla je kroz veliki strah i pomislila na najgore. Liječnici su brzo intervenirali, uspavali je i preuzeli disanje, zahvaljujući čemu je sve završilo bez posljedica. Istaknula je da nije ni znala da se takvo nešto može dogoditi, ali je odlučila podijeliti iskustvo kako bi upozorila druge i možda nekome olakšala sličnu situaciju, a njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
"Malo sam se dobila od jučer, pa evo da vam napišem koje novo iskustvo pišem u knjigu svog života. Nisam znala da se ovo može dogoditi... i zato ovo pišem. Nakon spinalne anestezije odjednom sam ostala bez zraka. Ne “teško disanje”, ne panika… nego doslovno, nisam mogla udahnuti ni milimetar zraka", započela je Kristina.
"Sve mi je utrnulo. Nisam mogla govoriti. Samo sam mahala rukama pokušavajući nekome dati do znanja što se događa. U tom trenutku sam bila potpuno svjesna. Svjesna da ne mogu disati. Svjesna da vrijeme ide. Stavili su mi masku, govorili da dišem… ali ja nisam mogla. Nije bilo zraka. Čula sam anesteziologicu kako zove pomoć. U tim sekundama… kroz glavu mi je prošlo sve.
Pomislila sam: "Nema više pomoći. Predugo sam bez kisika." U isto vrijeme beba u trbuhu… i strah za nju. I onda nešto što nikada neću zaboraviti, u djeliću sekunde sam se pomirila s tim da odlazim. I ono što me najviše šokiralo… nije bila panika u tom zadnjem trenu.
Bila je misao: Dobro… odlazim… ali barem ne boli, a što će biti s bebom i ostalom djecom i tu sam se ugasila. U stvarnosti, to su bile sekunde. Ali u glavi… cijeli jedan život. U tom trenutku su me uspavali i intubirali. To znači da su mi stavili cijev za disanje i preuzeli disanje umjesto mene. Zahvaljujući brzoj reakciji tima sve je završilo dobro.
Zašto ovo pišem? Zato što ja nisam imala pojma da se ovo može dogoditi. U rijetkim slučajevima spinalna anestezija može “otići previsoko” i zahvatiti živce koji kontroliraju disanje. Tada se može dogoditi upravo ovo da ne možeš udahnuti. To je strašno iskustvo. Neću lagati, jedan od najgorih osjećaja koji postoji. Ali… postoji rješenje. Liječnici znaju što rade. Reagiraju brzo. I mogu te spasiti kao što su mene. Ako se ikada nađeš u toj situaciji: koliko god je teško… pokušaj znati da nisi sama i da postoji izlaz.
Ja to tada nisam znala. I zato sam se tako jako uplašila. Danas znam. I zato ovo dijelim, da možda nekome u tim sekundama bude barem malo lakše", zaključila je.
Iako je prošla kroz trenutke koje nikada neće zaboraviti, najvažnije je da je sve završilo dobro i da je njezina djevojčica stigla na svijet. Svoju priču podijelila je kako bi drugima pokazala da ni u najtežim trenucima nisu sami.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....