Alma Ferović-Fazlić praunuka je opjevane Emine, djevojke iz nezaboravnih stihova pjesnika Alekse Šantića u koje smo se zaljubili u gimnaziji, a starije generacije zavoljele su je kroz nezaboravnu interpretaciju velikana sevdaha Himze Polovine.
Upravo je ona objavom na društvenim mrežama otkrila kako je izgledala njezina prabaka, ta divna opjevana Mostarka, koja je osvojila Šantićevo srce i iz ljubavne boli izrodila kultne stihove.
Uz objavljenu fotografiju Emine stoji i tekst koji puno toga objašnjava, prenosimo ga u cijelosti:
"Na ovoj fotografiji je Emina o kojoj je pisao Aleksa Šantić. Mostarsko naselje Brankovac miriše na procvale bašte i tek prosutu kavu. Iza visokih kamenih zidova avlije imama Saliha Sefića, 14-godišnja Emina hvata vodu iz šadrvana. Ona ne zna da je s druge strane zida promatra čovjek sa šeširom i dubokom sjetom u očima, susjed i pjesnik Aleksa Šantić.
Taj trenutak, zabilježen jednim pogledom preko zida ograde, postao je temelj mita. Šantić, pjesnik, pravoslavni Srbin, i Emina, kći muslimanskog dostojanstvenika, živjeli su u svjetovima koji su se u Mostaru dodirivali, ali se nikada nisu smjeli sresti udvoje. U to vrijeme, u patrijarhalnom Mostaru, komunikacija između pravoslavnog muškarca i muslimanke iz ugledne obitelji bila je društveno neprihvatljiva.
Pjesma "Emina" objavljena je 1902. godine u časopisu "Kolo". Iako se često interpretira kao izraz duboke ljubavne veze, dokumenti ukazuju na to da se radilo o jednostranoj fascinaciji pjesnika pojavom mlade susjede. Šantić je u stihovima precizno opisao ambijent, baštu sa đulima (ružama), šadrvan i ibrik, elemente koji su bili tipični za tadašnje mostarske avlije.
Mostar je zanijemio...
Kada je pjesma objavljena u časopisu "Kolo", Mostar je zanijemio. Svi su znali o kome je, ali nitko nije smio prigovoriti, ljepota stihova bila je jača od svakog trača.
Nasuprot poetskom liku mlade djevojke, stvarna Emina je vodila tradicionalni život. Ubrzo nakon što je pjesma postala popularna, Emina se udala za Avdu Koludera, bogatog trgovca i posjednika iz Mostara. Rodila je četrnaestoro djece, od kojih je osmero preživjelo. Živjela je povučeno, posvećena obitelji, i nikad nije javno komentirala pjesmu dok je bila mlada. Tek u dubokoj starosti, Emina je potvrdila da je pjesnik često prolazio pored njihove kuće, ali je naglasila da nikada nisu razmijenili ni riječ.
Desetljećima se nije znalo kako je Emina zaista izgledala. Zahvaljujući njenoj praunuci, Almi Ferović-Fazlić, iz obiteljske arhive izronila je ova fotografija".
Dopjevani stihovi
Što se tiče pjesme koja je postala hit i ušla u vječnost kroz interpretaciju pjevača, treba istaknuti da je najpoznatiju glazbenu verziju proslavio Himzo Polovina, koji je 1960-ih izveo "Eminu" s dodatnim završnim stihovima: "Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina..."
Te završne stihove nije napisao Aleksa Šantić, nego ih je nakon Drugog svjetskog rata dopjevala Mostarka Sevda Katica, a Himzo Polovina ih je uvrstio u svoju izvedbu. Upravo je ta verzija postala najpoznatija i smatra se klasikom sevdaha.
Emina je vječna inspiracija nježnim dušama i glazbenicima, sjajnu verziju izvode i MoRS Blues Band:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....