Hrvatski arhitekt Andrija Mutnjaković ponovno je privukao pažnju izvan naših granica. Njegovim se radom ovih dana pozabavila strana arhitektonska stranica 1dayarchitect, koju prati oko pola milijuna ljudi, a koja svakodnevno predstavlja zanimljiva arhitektonska ostvarenja i autore iz cijelog svijeta. Mutnjakoviću su posvetili objavu znakovita naslova: "Je li svijet potpuno pogrešno shvatio ovog hrvatskog brutalnog arhitekta?"
U objavi su se posebno osvrnuli na njegov osebujan arhitektonski rukopis i činjenicu da građevine koje su desetljećima izazivale podijeljene reakcije danas ponovno privlače pozornost. U prvi plan stavili su Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu Kosova u Prištini, jedno od njegovih najpoznatijih i najkontroverznijih ostvarenja, ali i njegov rad na zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici.
"Andrija Mutnjaković nikada se nije bojao arhitekture koja može podijeliti mišljenja", poručuju u objavi te zaključuju kako se zgrade koje su nekada odbacivane kao čudne ili čak ružne desetljećima poslije promatraju potpuno drugim očima.
S 96 godina i dalje radi
Možda još više od njegovih neobičnih projekata fascinira činjenica da Mutnjaković ni u dubokoj starosti nije odustao od rada. Jutarnji list u siječnju ove godine pisao je kako je i s 96 godina svakodnevno aktivan te se, unatoč godinama, kreće "poput mladića".
Desetljećima živi u središtu Zagreba, dok svoj atelje ima u Folnegovićevu naselju. Ondje mu dolaze i unuci i praunuci, a jedan od praunuka, kako je pokazao u dokumentarnom filmu Kuća kao tratinčica, već je nacrtao vlastitu kuću na stablu. U istom dokumentarcu Mutnjaković se prisjetio i sasvim drukčijeg dijela života. Kao mladić u Osijeku svirao je tamburu na plesnjacima i tako zarađivao novac. Glazbenici bi išli od stola do stola i svirali gostima, a kada je kasnije otišao na studij u Zagreb, novca nije bilo mnogo pa se hranio kod rođaka.
Njegov se rad našao i u Oxfordovu rječniku arhitekture, gdje se uz pojam kinetičke arhitekture navodi njegov projekt. Mutnjaković se pritom nije ograničio samo na projektiranje. Arhitekt, akademik, istraživač i teoretičar godinama se bavio poviješću umjetnosti i arhitekture, a pisao je i o renesansnom majstoru Andrei Alessiju.
Njegovu širinu možda najbolje pokazuje činjenica da ga nikada nije zanimalo samo kako će neka zgrada izgledati. Pokušavao je odgovoriti na puno veće pitanje, kako arhitektura može istodobno pripadati vremenu koje tek dolazi i prostoru iz kojeg je nastala.
Zato njegova djela ni danas nije jednostavno svrstati u jednu ladicu. Bila su futuristička, eksperimentalna, ponekad utopijska, a nerijetko i kontroverzna. Ono što je nekada proglašavano pretjeranim, čudnim ili čak ružnim danas se ponovno proučava kao rad arhitekta koji je neke ideje pokušavao ostvariti desetljećima prije nego što su postale uobičajene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....